Požega, (IKA) – Prigodom uskrsnih blagdana požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 9. travnja požeški Dom za stare i nemoćne osobe te je predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu sa župnikom župe sv. Terezije Avilske Ivicom Žuljevićem, đakonima Ivanom Popićem i Juricom Gašparovićem te drugim gradskim svećenima koji su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja. Na početku slavlja biskup je uputio pozdrav novoj ravnateljici Ružici Alaber kao i svim djelatnicima i korisnicima doma te je istaknuo kako im je i tom prigodom snažno u svijesti prisutno da je čovjek krhko, lomno i prolazno biće te se postavlja pitanje “je li to sve što jesmo ili postoji nešto više od toga?” Ustvrdio je kako se u njihov život uključio Isus Krist, Sin Božji koji je u ljudsku prolaznost unio Božju neprolaznost i pobijedio je svojom smrću i uskrsnućem. Dodao je kako za prihvaćanje i življenje te istine treba imati dobro raspoloženo srce te je prisutne potaknuo da se u ovom svetom slavlju otvore Isusu Kristu i njegovoj ljubavi jačoj od smrti, povjere mu svoju slabost, bolest i starost.
Na početku homilije biskup je podsjetio starije sudionike slavlja da im određene osobe svaki dan u Domu pomažu kako bi lakše nosili svoje tegobe. Ustvrdio je da im ipak nije dovoljna samo ljudska ruka, jer u dubini svoga bića čeznu za nečim većim nego li im čovjek može pružiti. Dodao je kako je svaki od njih projiciran za više od vlastitih mogućnosti, da oni nadilaze same sebe. Tumačeći odlomak iz Danijelove knjige, istaknuo je kako to čitanje pomaže da shvate na kojoj su razini života. Rekao je kako prorok govori o kralju Nabukodonozoru koji porobljava židovski narod, odvodi ga u sužanjstvo, nameće poganske okvire života u nakani otrgnuti ga od vjernosti njegovu Bogu i vjeri otaca. Pritom je istaknuo da su brojni Židovi u ropstvu sačuvali nutarnju slobodu u vjernosti Bogu koji se kroz njihovu povijest objavio kao biće slobode koje voli čovjeka. Govoreći o trojici mladića koji se u pročitanom odlomku odupiru pogankom okolišu, rekao je kako ih kralj Nabukodonozor želi slomiti u postojanosti, ali oni ostaju vjerni onome što nose u svome srcu, to čuvaju kao vlastitu jakost koju ne žele prodati. Ustvrdio je kako je vjernost Bogu otaca bila jača od vatre u koju su mladići bili bačeni te su iz nje izišli kao pobjednici.
Biskup je istaknuo da je moguće krhkost, tjelesnu nemoć i boli nazočnih starijih osoba usporediti s užarenom peći u koju su bila bačena trojica mladića i koja ih želi progutati, i rekao da ti mladići među ostalim svjedoče da se ljudska sudbina ne odlučuje na tjelesnoj razini nego “po onome što jesmo u svom srcu, u dubini svoga bića”. Posvijestio je kako je važno svakodnevno provjeravati kakvi su iznutra u srcu i savjesti, kome pripadaju, jesu li sebe položili u Božje ruke. Govoreći o životu u Domu, potaknuo je korisnike da njeguju međusobni dijalog, razmjenjuju svakodnevna iskustva, uvjeravajući ih da će im tako biti lakše nositi vlastite terete. Dodao je kako je još potrebnije svaki dan biti u molitvenom razgovoru s Bogom i njemu povjeravati svoje teškoće, patnje i trpljenja, da će tako postići dragocjenu slobodu koja se ni smrti ne boji.
To je povezao s naviještenim ulomkom iz Ivanova evanđelja u kojem Isus razgovara sa Židovima o sebičnim okvirima iz kojih nastupaju prema njemu, mržnji koja prelazi u zle naume i konačnu odluku da ga ubiju jer im je on pomrsio sustav vladanja. Dodao je kako Isus proglašava da svaki koji primi njegovu riječ postaje dionikom istine koja oslobađa. Ustvrdio je da kad čovjek počne osjećati mržnju, sumnju i želi osvetu, upada u najnesretnije stanje i laž o samome sebi. Dodao je kako Isus svojom riječju koja prebiva u ljudskom srcu donosi “svjetlo kojim prepoznajemo Božju istinu o nama i oslobađa čovjeka za najveće dostojanstvo”. Potaknuo je nazočne da svakodnevno otvaraju svoja srca Isusovoj riječi, žive u njegovu svjetlu i ljubavi, i tako budu duhovno slobodni i veliki ljudi, unatoč tjelesnim poteškoćama. Poželio je da u tom snažnom duhovnom iskustvu žive osobito tijekom Velikoga tjedna te za Uskrs budu ispunjeni nutarnjom radošću.
Pri kraju misnoga slavlja biskupa je pozdravila jedna korisnica Doma, čestitala mu Uskrs i predala na dar ručni rad koji su korisnici sami izradili. Riječi zahvale uputila je i ravnateljica Alaber, izričući radost zbog biskupova pohoda Domu te mu je čestitala nadolazeće blagdane. Biskup je zahvalio na daru i lijepim željama, rekavši kako uzvraća posebice molitvom da svi nazočni budu u srcima svijetli i jaki, da u njima pobijedi ono što je Božje. Zahvalio je ravnateljici Alaber i njezinim suradnicima za sve ono što svojom svakodnevnom plemenitošću čine za nemoćne ljude, svjedočeći im tako Božju blizinu te je svima čestitao Uskrs.