Velika, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 25. ožujka Dom za starije i nemoćne osobe u Velikoj. Misu je slavio u zajedništvu s veličkim župnikom Marijom Sanićem, svećenikom podrijetlom iz veličke župe Nikolom Legcem i tajnikom Josipom Homjakom te djelatnicima i korisnicima Doma. Izraze dobrodošlice i zahvalnosti za posjet uputila mu je ravnateljica Doma Mirjana Novak. Istaknula je da su korisnici Doma zajedno s osobljem tijekom korizme nastojali zajednički moliti križni put, hodočastili u požešku katedralu i kapelu Bl. Ivana Pavla II., sudjelovali redovito na misama, pristupili korizmenoj ispovijedi te da će na Veliki petak hodočastiti na požešku Kalvariju kako bi sudjelovali na pobožnosti Križnog puta.
Biskup je zahvalio ravnateljici i suradnicima za sve što nastoje činiti za starije i bolesne osobe te istaknuo da je s Cvjetnicom – Nedjeljom Muke Gospodnje započeo Veliki ili Sveti tjedan, rekavši da će on uistinu biti takav ukoliko bude velik i svet u nama po snazi muke i smrti Isusove ako je otvorenošću srca i vjerom prihvatimo. Istaknuo je da je Isus, prošavši kroz ljudsku muku i trpljenje, preobrazio to naše stanje i podario nadu da zlo i smrt nemaju posljednju riječ. Spomenuo je da korisnici Doma nisu sami u svojim trpljenjima, nemoćima i nevoljama ako ih povjere Isusu Kristu i snazi njegove ljubavi koja je progovorila u njegovim patnjama te je dodao da na taj način postaju ljudi velike slobode unatoč boli, nevoljama i nemoći tijela koje ih sputava. Biskup je u homiliji predstavio lik sluge Gospodnjeg kao patnika koji ni u tom stanju nije sebe stavio na prvo mjesto, nego je sav svoj život okrenuo Bogu, povjerio ga njemu. Biskup je istaknuo da bi prvi korak u Velikom tjednu trebao biti provjera svoje povezanost s drugima i s Bogom, odbacivanje zatvorenosti i sebičnosti. Kazao je da je drugi korak na koji nas potiče prorok Izaija provjera koliko svoju slabost i nemoć nosimo kao nešto što nam je Bog dao da bi nas potaknuo na dublju povezanost s njime, uvjerili se da bez njega ne možemo ništa.
Tumačeći dnevno evanđelje, biskup je upozorio na negativan stav svećeničkih glavara, farizeja i Jude izdajnika prema Isusu te prijateljski odnos Lazarovih ukućana, napose sestre Marije. Kazao je da je prva skupina smatrala kako ju Isus ugrožava u njezinoj društvenoj važnosti te je donijela odluku o njegovu ubojstvu i tako postala velikim gubitnikom, dok je Marija u svojoj vjeri, otvorenosti i predanju Isusu bila obogaćena darom njegove ljubavi. Biskup je dodao: “Možemo upasti u napast misleći da je ono što Bogu dadnemo oduzeto nama ljudima. Što više otkinemo od sebe i živimo za drugoga, to više sebe izgrađujemo i rastemo. Istaknuo je da je istina križa, odnosno ljubavi u paradoksu: Kad sve dadnemo, onda sve dobivamo. ” Pozvao je nazočne da se u Velikom tjednu ispitaju što se krije u njima, da li ih je sapela zloća, sebičnost pa grcaju u sebi i postaju sve manji. Potaknuo ih je da sebe cjelovito otvore Bogu i nastoje jedni drugima biti dobri i plemeniti te na taj način rastu u onoj veličini u kojoj živi Bog. Kazao je da Dom u kojem stanuju ne smije biti ustanova nemoćnih osoba i dodao da mogu u njoj prebivati ljudi tjelesno nemoćni, ali biti moćni duhom i srcem, jer računaju s Bogom, njemu se povjeravaju i iznutra rastu.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup je zahvalio starijim i bolesnim osobama za trpljenje i patnju koje prikazuju za dobro drugih, napose za nova duhovna zvanja, Crkvu i svoju domovinu. Zahvalio je svim djelatnicima za dobrotu kojom pristupaju starijim osobama, a župniku za brigu oko njihova duhovnog dobra.