Požega, (IKA) – U korizmi Izvanrednog jubileja milosrđa a u okviru svoga redovitog pastoralnog preduskrsnog djelovanja, na prvi petak 4. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je Dom za starije i nemoćne osobe u Požegi. Dočekala ga je i pozdravila ravnateljica Ružica Alaber. U dvorani Doma biskup je predvodio euharistijski slavlje u koncelebraciji sa župnikom župe sv. Terezije Avilske Ivicom Žuljevićem i župnim vikarom Krunoslavom Siroglavićem, a kao ministranti i čitači sudjelovali su i učenici Katoličke gimnazije u Požegi. Pozdravljajući djelatnike i korisnike Doma, biskup je rekao kako je ovaj molitveni susret jaka točka u korizmenim programima Požeške biskupije i kako im je došao iskazati posebnu pažnju, očitovati poštovanje i po misi povezati ih s Božjim djelom milosrđa, Isusovom žrtvom ljubavi na križu te ih uključiti u oprosni dinamizam jubilejske godine. Istaknuo je da Isusovoj ljubavi na križu povjerava sve njihove poteškoće, bolesti, starost i nemoć, kao i zahvalnost svima koji su tijekom 25 godina postojanja te ustanove služili čovjeku u posebnim životnim okolnostima. Na temelju prvoga čitanja iz Hošeine Knjige, biskup je okupljenima protumačio nekoliko puta ponovljen prorokov poziv: “Vratite se”. Podsjetio je kako kod svih stanovnika Doma postoji želja nekamo se vratiti: Netko bi htio svojoj kući, netko u svoju mladost i ponovno proživljavati lijepe dane koji su iza njega, drugi bi htjeli vratiti se u zdravo životno stanje ili lijepim uspomenama. Biskup je rekao kako prorok upozorava “da je najvažniji povratak Bogu iz našeg nutarnjeg stanja nevjere, krivoboštva i zlih djela, obratiti se”. Pritom se služi hebrejskom riječju “šub” koja zorno oslikava potrebu odvratiti se od vlastitog krivog puta i okrenuti se Bogu. Utješna činjenica da se čovjek i iz najgoreg životnog stanja može vratiti Bogu koji ga čeka svojim milosrđem, najbolji je lijek za ljudske nutarnje izgubljenosti i bolesti, istaknuo je biskup. Pozvao je stanovnike Doma da provjere kamo je okrenut njihov život, da zamole snagu odozgor kojom bi mogli posvema položiti vlastite živote u Božje ruke i tako biti slobodni unatoč mnogim nevoljama koje ih pritišću.
Tumačeći evanđeoski ulomak, biskup je najprije pojasnio što Krist misli kada kaže da Boga trebamo ljubiti svim srcem, svom dušom, svim umom i svim silama svojim. Ovo “svim” označava cijeloga čovjeka uključena u odnos prema Bogu, čin posvemašnjeg životnog povjerenja i predanja Bogu. Rekao je da “kada Isus poziva da ljubimo bližnjega kao samoga sebe, ne potiče nas na sebeljublje, nego podsjeća da smo Božja stvorenja i da u tom smislu trebamo sebe cijeniti i poštivati te na taj isti način pristupati drugima”. To je moguće ostvarivati samo snagom Isusova Duha ljubavi za koji nam valja moliti, rekao je biskup, navodeći riječi pjesnika Marina Sabića: “Imamo, Gospodine, imamo i kruha i ruha, ali nama, Gospodine, nedostaje tvoga Duha”. Biskup je dodao da “Duh u nama ostvaruje Božje milosrđe darovano u Isusovu križu” te “da na poticaj pape Franje u ovoj jubilejskoj godini, napose korizmi trebamo upotrijebiti sva ponuđena duhovna sredstva kako bismo dublje iskusili njegovu snagu i tako postali već ovdje na zemlji dionicima Kraljevstva nebeskog kojem po Božjem naumu pripadamo”. Završavajući homiliju biskup je poželio da sve prisutne prati zagovor Marije, Kraljice milosrđa. Okupljenima su na kraju mise podijeljene sličice s molitvom pape Franje u Godini milosrđa te su je svi zajedno izmolili.