Požega, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević u pratnji kancelara Gorana Lukića boravio je od 30. lipnja do 3. srpnja u posjetu Hrvatima u Rumunjskoj. Pohodio je župu Lupak, Karaševo i Klokotić. U crkvi Sv. Petra i Pavla u Ravniku koji je u sastavu župe Lupak predvodio je 30. lipnja euharistijsko slavlje. Koncelebriralo je desetak od trinaest svećenika Hrvata u Temišvarskoj biskupiji, među kojima i Nikola Lauš, biskupijski kancelar. Pozdrav biskupu uputio je župnik Lupaka Marijan Tinjkul, izrazivši mu zahvalnost što je došao u pohod Hrvatima koji su prije više od 600 godina došli u sadašnju svoju postojbinu. Pozdravu su se pridružila i djeca, uručivši biskupu cvijeće.
Biskup je u pozdravu kazao kako činjenica da su Hrvati u Rumunjskoj tijekom više od šest stoljeća sačuvali svoj identitet ima višestruko značenje koje ga ispunja posebnim osjećajima i istaknuo da to dugujemo prvenstveno služenju Katoličke Crkve njihovim dušama. U propovijedi se biskup osvrnuo na hrvatsku 14-stoljetnu povijest i kazao da je ona ispunjena mnogim ljudskim naporima, planovima i strategijama, ali da je većina hrvatskih ljudi bila vjerna Isusu Kristu u njegovoj Crkvi Katoličkoj te narod, pojedinci i obitelji nisu bili žrtve ljudske nemoći koja se očitovala i u tome što Hrvati devet stoljeća nisu imali svoje države, nego su bili pobjednici s Bogom u mnogim – ljudski gledano – bezizlaznim situacijama. Istaknuo je da i opstanak karašovskih Hrvata tijekom šest stoljeća treba čitati kao ostvarenje Božjeg nauma iznad svih ljudskih strategija i neuspjeha. Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je zahvalio svećenicima za žrtvu kojom služe svome hrvatskom narodu a svima nazočnima povjerio da utječući se zagovoru sv. Petra i Pavla čuvaju svoj hrvatski identitet po vjernosti Isusu Kristu u Crkvi Katoličkoj.
Biskup je potom u pratnji kancelara Nikole Lauša posjetio Lupak, Klokotić i Karaševo, gdje su ga primili župnici Marijan Tinkjkul, Petar Dobra te Đuređ Katić. Uputio se zatim u Temišvar gdje ga je u svom domu primio i ugostio biskup Martin Roos te ga zajedno s kancelarom Laušom upoznao sa stanjem mjesne Crkve, značenjem hrvatskih vjernika i svećenika za njezin život te prikazao situaciju Katoličke Crkve u Rumunjskoj. U pratnji kancelara Lauša biskup je 1. srpnja posjetio svetište Marija Radna nedaleko Temišvara, najpoznatije marijansko hodočasničko mjesto u Rumunjskoj koje ima svoje početke u djelovanju bosanskih franjevaca a sliku je darovao jedan bosanski vjernik, donijevši je iz sjeverne Italije. U njega rado hodočaste i hrvatski vjernici iz karaševskog kraja. Trenutačno se svetište i samostan temeljito obnavljaju iz fondova Europske unije. Istoga dana biskup se vratio u karaševski kraj te je u predvečerje blagdana Pohoda Blažene Djevice Marije u svetištu Marija Čiklova u čijem se svetištu čuva slika donesena iz Bosne predvodio euharistijsko slavlje za hrvatske vjernike koji su u velikom broju stigli pješice iz Lupaka, Klokotića i Karaševa. Koncelebriralo je desetak hrvatskih svećenika. Biskup je u pozdravu kazao kako ga i to hodočašće, na koje su karašovski Hrvati u velikom broju stigli pješice, podsjeća na povijesnu povorku hrvatskih ljudi koji vole Isusa i njegovu Majku i to na isti hodočasnički način u marijanskim svetištima svjedoče iz naraštaja u naraštaj.
U homiliji biskup Škvorčević istaknuo je da je čovjek u svom srcu kodiran za cilj i smisao života koji mu može dati samo Bog, te da su se svojim hodočašćem pridružili Marijinu hodu judejskim gorjem kako bi s rođakinjom Elizabetom promišljala i razgovarala o onom što je Bog u njima dvjema započeo ostvarivati da bi čovjeka priveo konačnom cilju njegova postojanja. Istaknuo je da su u ono doba kralj Herod u Jeruzalemu, car August u Rimu i drugi velikaši smišljali kako će ostvarivati svoje strategije nekog njihova uspješnog svijeta a da u to isto vrijeme Bog ostvaruje svoj naum po jednostavnim ljudima, ženama koje mu vjeruju i s njime surađuju. Kazao je kako se slično događa i danas, da Bog računa s jednostavnim, malim ljudima koji mu vjeruju te u njima ostvaruje svijet koji dolazi iz njegovih mogućnosti. Upozorio je da je demokratsko otvaranje Rumunjske omogućilo ulazak u tu zemlju najrazličitijih ljudskih ideologija i strategija, otvorilo tržište na kojem se nerijetko nude brza i laka rješenja bez vrijednosti, svodi pitanje čovjeka isključivo na materijalne probitke. Podsjetio je na duhovne vrijednosti o kojima govori sv. Pavao Rimljanima u čitanju, među kojima su ljubav, praštanje, milosrđe, plemenitost, radost, sve darovi Božji, njegova pobjeda u nama. Kazao je da na temelju tih duhovnih vrijednosti može biti uspješan brak, obitelj kao temeljna stanica života u kojoj se živi zajedništvo i istinski raste. Potaknuo je hodočasnike da snažno mole s Isusovom Majkom da se u njima ostvari takva Božja pobjeda. Pozvao je napose na molitvu za mlade ljude da se ne izgube u suvremenom društvu, da ne budu zarobljeni alkoholom i drogom ili nekim drugim porokom, nego da žive dostojanstvo koje im je dao Bog. Neka Bog po zagovoru Isusove Majke pomogne da mu vi Hrvati u Rumunjskoj budete vjerni i da živite duhovne vrijednosti koje će vas uzdići u dostojanstvu pa bili ne znam koliko materijalno siromašni, rekao je biskup. Na kraju je još istaknuo da moli za njih, da ostanu vjerni Bogu i budu dostojni njegovih darova, ispunjeni u svojim srcima, da pobijedi Bog u svakome od njih, i u njihovim obiteljima.
Na svršetku slavlja biskup je sve hodočasnike povjerio Isusovoj majci te zahvalio hrvatskim svećenicima za požrtvovnost u služenju svome narodu a župniku Lupaka Marijanu Tinjkulu čestitao je četrdesetu obljetnicu svećeničkog ređenja.
Na sam blagdan Pohoda Marijina, 2. srpnja, biskup je u svetištu Čiklovi predvodio misu za hodočasnike koji su prenoćili u obližnjim obiteljima, a pridružili su im se i drugi vjernici. U homiliji biskup je progovorio o ulozi i značenju Marijinih svetišta u hrvatskom narodu, uključujući i karašanske Hrvate. Istaknuo je da nas gotovo u svim našim svetištima ona dočekuje s djetetom Isusom na rukama i uvjerava kako je njemu svaki pojedini od nas dragocjen, da je on za nas umro kako bismo u njegovoj ljubavi jačoj od smrti i mi bili pobjednici te se tako obnovili u dostojanstvu koje nam on daruje. Podsjetivši kako je Marija bila pozorna za Božju riječ, biskup je potaknuo hodočasnike da ne dopuste da ih netko svede ne površna bića, nego snagom Božje riječi iznutra, u dubini svoje neponovljive osobe rastu, pobjeđuju nemoć zla, te praštanjem, dobrotom i ljubavlju budu veliki hrvatski ljudi. Istaknuo je da se oko dobra treba truditi, tvrdo raditi, sebe založiti. Pozvao je hodočasnike da se ne daju zavesti laganim, lagodnim i ugodnim životom jer se tim putem ne postiže ništa, nego da im Isusov križ koji su ponijeli na hodočašće iz svojih župa bude u opredjeljenjima, da ne ostanu na površini života i prazni, nego po žrtvi ljubavi budu ispunjeni u braku i obitelji. Biskup je završio riječima našega slavnog kipara Ivana Meštrovića da je Marija sačuvala lozu našu te kazao: “Hoće li ovdje loza Hrvatska ostati, ne ovisi ponajprije o školi koju ćete završiti, ni o standardu kojeg ćete imati, nego o vrijednostima za koje ćete živjeti i umirati. Izaberite Božje vrijednosti i nećete se izgubiti.” Nakon popričesne molitve biskup je predvodio čin predanja Isusovoj Majci.