Požega, (IKA) – Na veliki petak, 25. ožujka, u prijepodnevnim satima požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je pobožnost Križnog puta na požeškoj Kalvariji. Pozdravljajući na početku veliko mnoštvo vjernika iz Požege i okolice, biskup je naglasio da je danas Veliki petak u Godini milosrđa. Podsjetio je na teroristički napad u Bruxellesu kazavši, da “smo svjedoci kako nasilje unosi strah i zebnju u srce. Poginuli u Bruxellesu i oni koji su ranjeni svjedoče nam da živimo u svijetu u kojemu zlo još uvijek moć. Želimo sjediniti s Isusovom patnjom sve te briselske patnje, sve poginule s Isusovom smrću, i u njemu pronaći smisao našeg trpljenja i umiranja”.
Na kraju pobožnosti biskup je u prigodnom nagovoru o otajstvu Isusove muke je upitao “pitam se što je to i mene i vas pokrenulo da smo se okupili oko čovjeka koji je ubijen prije dvije tisuće godina, te nastavio: “Sabrali smo se ovdje na Kalvariji, a popodne u našim crkvama slaviti Isusovu smrt. Upravo tako: slaviti Isusovu smrt. Mi redovito slavimo rođendane, a kad se dogodi smrt onda tugujemo, jedni drugima izražavamo sućut, sažaljenje, dalje i više ne možemo i ne znamo. Ne slavimo godišnjice smrti svoj najmilijih¸ nego slavimo svetu misu zadušnicu za njega. Zašto slaviti smrt Isusa iz Nazareta? Kad sveti pisci opisuju Isusovu muku i smrt, svjedoče nam da on nije umirao jednostavno kako mi umiremo. Mi umiremo zbog sudbine i prirodne zakonitosti kojoj smo podložni, a on, Sin Očev, došao je među nas iz vječnog zajedništva Božjeg života, postao jednim od nas, ušao u naše smrtno tijelo, i još više, preuzeo naše trpljenje, muku i smrt. On Božji Sin prihvatio je umrijeti da bi svojom smrću – ne od nevolje ili od zla kojeg su mu nanijeli, nego od prevelike Božje ljubavi i milosrđa – prihvatio našu muku, nevolju i smrt i unio u nju preveliku Božju ljubav i milosrđe. On je jedina nada u našim patnjama, trpljenjima i umiranjima. I mi se danas s pravom okupljamo oko križa Isusa Krista, svjesni da za ljudsku patnju i trpljenje, za naša umiranja, ne postoji ljudsko rješenje, nego Božje – a to je Isus Krist”.
Pojasnio je da kad netko za nas umire zbog ljubavi ili od ljubavi, jer nas voli, to nije korak u smrt, nego u život. “Mi to dobro znademo iz nedavnoga Domovinskog rata, ali i iz svakodnevnoga obiteljskog života. Naši su branitelji bili spremni umirati dragovoljno – zato ih često nazivamo ‘dragovoljcima’. Kad netko iz slobode prihvati umirati, iz ljubavi koja je najveći čin slobode, sebe darivati za drugoga, onda u takvom slučaju ne pobjeđuje smrt, nego ljubav s kojom je netko položio sebe za Domovinu, za obitelj, za druge vrijednosti života”.
Vraćajući misao na događaj u Bruxellesu, rekao je. “Mi ovih dana spuštamo zastave na pola koplja, izričemo suosjećanje državnicima u Belgiji i obiteljima stradalih. To je ono što mi možemo učiniti. I k tome želimo da se pronađu oni koji su izvršili nasilje i ubili nedužne ljude. Ako ih se pronađe bit će privedeni sudu i osuđeni na određenu kaznu. I to je sve. Ali trag i posljedica zla ostaju na onima koje su zločinci ubili. Stoga je pravo pitanje, što se na koncu događa s onima koji su ubijeni? Iz naših ljudskih mogućnosti gotovo ništa; možemo ih se sjećati i samo žaliti. Ali po Božju nije tako: On se u Isusu Kristu sjedinio baš sa svakom takvom ljudskom patnjom, i nedužno ubijenima. On je u njima prisutan kao njihova pobjeda, pravda i dostojanstvo”.
Ne može ljudska mržnja biti jača od Božje ljubavi, koja se objavila na križu, posvijestio je biskup, te nastavio: “Mi kao vjernici tako pristupamo i patnjama nedužnih ljudi u Bruxellesu, znajući da zločinac i zloća nemaju zadnju riječ, ni zadnju moć, nego Bog i njegova ljubav jača od smrti, njegova pravednost milosrđa koja daje dostojanstvo onima koje je ljudska mržnja ponizila i ubila. S tim osjećajima vjere danas ovdje na našoj Kalvariji iskazujemo svoju blizinu svima onima koji su ubijeni u Bruxellesu, iskazujemo svoje poštovanje i svoju blizinu svima onima među nama koji su u različitim ranama, još više u duhovnim patnjama, da nitko od nas ne bi posumnjao kako su njegove patnje i trpljenja naša prepuštenost nekom prokletstvu. Povjerimo ih Isusovoj na smrt spremnoj slobodi i ljubavi, Božjem milosrđu”.