Subotica, (IKA) – Svečanom Večernjom koja je u subotu 13. kolovoza održana u katedrali-bazilici Sv. Terezije u Subotici, započela je središnja proslava Dužijance 2016. Subotički biskup Ivan Penzeš, katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, svećenici Subotičke biskupije, redovnici i redovnice te vjernici grada Subotice i okolice dočekali su gosta ovogodišnje Dužijance, požeškog biskupa Antuna Škvorčevića. U pratnji biskupa bio je i svećenik Goran Lukić. Riječi dobrodošlice biskupu gostu najprije je uputio domaći biskup Penzeš. Pozdravljajući okupljene vjernike, biskup Škvorčević rekao je da Druga Petrova poslanica kaže kako postoje mrkla mjesta na zemlji. “Nalazimo se na zemlji ranjenoj prolaznošću. Silno je pak utješno da nas sv. Petar podsjeća da postoji proročka riječ koja svijetli kao svjetiljka na mrklom mjestu, a to je Isus Krist koji je ušao u našu tamu da bi u nju unio svjetlo. Gospodin je svjetlu utisnuo moć. Biti na svjetlu znači biti na mjestu gdje nema mrkline. To Isusovo svjetlo živi i u vašim srcima na ovim prostorima”, rekao je biskup Škvorčević.
Pjevanu Večernju predvodio je katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem Miroslava Stantića, a za orguljama je bio Andro Čalo iz Splita. Na kraju Večernje ovogodišnju krunu Dužijance pred oltar su donijeli bandašica Nataša Vojnić Tunić iz Žednika i Ninoslav Radak iz Subotice. Krunu od slame i ove je godine izradila Jozefina Skenderović a na njoj je predstavljen logo Godine milosrđa. Na svečanoj Večernjoj bili su i ovogodišnji mali bandaš Andrija Mandić i mala bandašica Marija Stantić.
Nedjeljno slavlje 106. Dužijance započelo je 14. kolovoza u crkvi Sv. Roka u Subotici. Bandaša Ninoslava i bandašicu Natašu te sve bandaše i bandašice iz subotičkih okolnih naselja te iz Sombora i Lemeša pozdravio je župnik i predsjednik UBH “Dužijanca” mons. dr. Andrija Anišić. Pred crkvom prije formiranja kolone zaprega kojima su se odvezli do katedrale, bandaše i bandašice prigodnom pjesmom pozdravile su “Kerske kraljice” koje je predvodila i pripremila s. Silvana Milan.
Župnik mons. Stjepan Beretić zajedno sa starateljima Dužijance dr. Markom Senteom i Gabrijelom Kujundžićem dočekao je pred katedralom bandaša i bandašicu i mlade u narodnim nošnjama. Uslijedila je misa zahvalnica koju je predslavio biskup Škvorčević u zajedništvu s domaćim biskupom i svećenicima Subotičke biskupije. Na početku slavlja biskupa i sve ugledne goste i okupljene vjernike pozdravio je biskup Penzeš. Misa jepočela blagoslovom klasova pšenice koji su kasnije podijeljeni svim sudionicima slavlja Dužijance u katedrali. Božju riječ čitali su bandaš i bandašica.
U propovijedi biskup Škvorčević istaknuo je, pozivajući se na ulomak iz Knjige Sirahove, da je čudesno da postojimo te da smo zahvalni Bogu što postojimo, a tako uči i stari mudrac svoje sunarodnjake u ono doba: zahvaljujte Bogu i blagoslivljajte ga. “Ta dubina činjenice našega postojanja utisnuta je i u vašu dužijancu u koju su vaši očevi i majke, djedovi i bake utisnuli svoju vjeru, nadu, svoju ljubav, marljivost, radost, pjesmu, pa se mi na svoj način kroz dužijancu združujemo s njihovom radošću, vjerom, nadom, zahvalnošću. To je ta dubina dužijance koju ne smijemo zaboraviti i koju trebamo oživjeti ovom prigodom, upozorio je biskup. Donijeli ste žito i krunu na oltar, a ne kruh”, rekao je biskup Škvorčević, dodavši da je žito čudesno Božje stvorenje koje treba baciti u zemlju, a malo topline i vode treba da iz tog sitnog neznatnog zrna počne klijati klica pa počne rasti stabljika koja donosi plod bogat da moraš stati, opet se iznenaditi i zahvaljivati. “Otkud to da zrno koje umire može donijeti toliki plod”, upitao je propovjednik, kazavši da zrno najprije mora umrijeti da bi donijelo žito. Zatim moramo samljeti zrnje pšenice, na neki način mora umrijeti ono što je kao plod izraslo da bismo dobili brašno. A onda ono mora umrijeti na vatri da bismo dobili mirisni kruh koji prelazi u snagu našega života. “Koje li duboke istine o nama u toj jednostavnoj svakodnevnoj stvarnosti žita i kruha. Nema života bez umiranja. Nekoliko puta mora progovoriti umiranje da bi bilo života”, poručio je biskup Škvorčević. U nastavku svoje propovijedi, pozivajući se na Drugu poslanicu Hebrejima, rekao je da naša ranjenost pokvarenošću, zloćom i grijehom takvo stanje da mi u njemu umiremo i nestajemo. Je li to smrt za život? To je umiranje za nestanak, dok poslanica Hebrejima poziva da upremo naš život u Isusa: “Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom”. “Po Isusu Kristu Bog je usadio u naše živote novu klicu: moć njegove ljubavi jača je od smrti, ona u nama potaje pobjeda”, rekao je biskup Škvorčević, dodajući da smo danas suočeni s tolikim ljudskim nemoćima, zloćom i teškoćama te svi nosimo neke životne terete. Kada te teškoće pretočimo u ono da budemo jedni protiv drugih, onda se događa umiranje i gubitništvo naše ljudsko koje mi ne znamo i ne možemo zaustaviti. Postajemo nemoćni. Poslanica Hebrejima pak kaže: “Uprite pogled u početnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi s desna prijestolja Božjega”. “Od kruha i žita valja naučiti, kada naš život postane umiranje poput Isusova, onda se u nama i u našem umiranju događa pobjeda i vječnost. Kada u nas uđe ljubav, ona pobjeđuje. Ljubav je umiranje. Hoćemo li umirati za nestanak zbog sebičnosti svoje i zloće ili prihvaćamo umiranje da bi života bilo”, upitao je propovjednik, rekavši da je umiranje za život umiranje zrna pšeničnog, umiranje Isusovo, to je ljubav.
“Postoji i vaša bunjevačka i hrvatska tradicija koja je bogatstvo ovih prostora i koje se ne smijete i ne trebate sramiti i ponositi. Ali sve dotle dok tu svoju posebnost ne živite kao nešto protiv drugoga nego iz te svoje posebnosti živite za druge i dijelite ljepotu svoje tradicije, svoga duha s drugima kao položen život za druge, kao umiranje. Jednako je tako i u braku. Ako se se okrenuo prema sebi samima, onda onaj pokraj nas umire. Tek kada se otkineš sam od sebe živiš ljepotu i snagu umiranja iz kojega se rađa život. Svaka strategija, politička, gospodarska, obiteljska, koja ide protiv nekoga je zasigurno gubitnička. Samo strategija koja ide za čovjeka je Božja strategija, koja pobjeđuje. Ljubav koja umire donosi mir u dušu i u šire društvo. Kojim putem doći do tog mira i u ovom gradu? Želio bih i molim da Isus Krist oživi u vama upravo tu dubinu i snagu istine Božje o nama pa da se vi žarče opredijelite za tu Božju istinu, od nje živote i postanete moćni ljudi – živeći jedni za druge. To je blagoslovljena poruka žita, kruha i ove euharistije koju slavimo. Nadahnimo se danas ovdje Isusovom snagom pa otiđimo u miru i radosti svoga srca u svim poteškoćama života i svjedočiti da smo se mi svrstali s pobjednikom nad smrću Isusom Kristom i da nas ništa ne može iznenaditi od težine života jer mi smo jači od svega ono što nam se može dogoditi. Neka moli za nas Isusova majka Marija i neka je u tome radosno slavlje ove dužijance”, zaključio je biskup Škvorčević.

Molitve vjernika predmolili su mladi u narodnim nošnjama a oni su i prinijeli na oltar i euharistijske darove. Bandaši i bandašice pokazali u prikaznoj procesiji “krune” ovogodišnjih Dužijanci u pojedinim mjestima, katedralni bandaš Ninoslav i bandašica Nataša prinijeli su ovogodišnju krunu Dužijance i kruh ispečen od brašna ovogodišnjeg roda pšenice. Osim brojnih vjernika na misi su sudjelovali i predstavnici republičkih, pokrajinskih i mjesnih vlasti, predstavnici hrvatske diplomacije, kao i predstavnici kulturnih, obrazovnih i drugih društvenih ustanova te folklornih skupina iz zemlje i inozemstva. Nakon mise, od katedrale do glavnog gradskog trga formirana je povorka u kojoj je bilo i mnoštvo mladih i djece odjevenih u narodnu nošnju, predstavnika kulturno-umjetničkih društava ali i svečane konjske zaprege, konjanici te kao i svake godine veliki klas žita, kruna na karucama, barjak Dužijance i dr.
Bandaš i bandašica u svečanoj povorci ponijeli su kruh iz katedrale do glavnog gradskog trga gdje su ih dočekali subotički gradonačelnik Bogdan Laban i direktor UBH “Dužijanca” i predsjednik Organizacijskoga odbora Dužijance Marinko Piuković te domaćini salaša Dajana i Davor Šimić. Primivši kruh iz bandašičinih ruku, gradonačelnik Laban tom je prilikom rekao kako Dužijanca u nama pobuđuje najbolje osobine, a to su marljivost, ustrajnost i težnja ka zajedništvu. “Dužijanca u sebi nosi simboliku sreće, jedinstva i ljubavi. Cijenimo i poštujemo svaku nacionalnu zajednicu koja drži do sebe, čuva i njeguje svoje običaje, svoju kulturu i ne gubi identitet. Obveza svih nas iz lokalne samouprave je da u tome pomažemo i da jedni drugima služimo za primjer i pokažemo snagu i vjeru u zajednički rad i trud, koji uvijek pridonose zajednici i donose rezultate”, zaključio je Laban. Program na Trgu završio je kolom.
Poslijepodne istoga dana bandaš i bandašica posjetili su grob Blaška Rajića, utemeljitelja crkvene Dužijance i ondje u znak zahvalnosti položili cvijeće i vijenac od pšeničnih klasova. Središnja proslava Dužijance 2016. završila je tzv. “Bandašicinim kolom” na glavnom gradskom trgu.