Biskup Škvorčević slavio nedjeljnu euharistiju u kapeli Sv. Josipa Biskupskog doma u Požegi

Pozdravljajući vjernike, biskup je vjernike podsjetio da slave četvrtu korizmenu nedjelju od davnine nazvanu „veselite se“ po antifoni ulazne pjesme, istaknuvši da ona doziva u svijest kako je i usred korizmenog posta i molitve s nama prisutan Pobjednik nad smrću. Zaželio je da se u tom euharistijskom slavlju sjedine u molitvi i prisjete svih onih koji su pogođeni različitim životnim poteškoćama, napose oboljelih od koronavirusa i onih koji im požrtvovno služe te pogođenih današnjim potresom u Zagrebu. Spomenuo je kako se danas trebao održati Križni put mladih Požeške biskupije, ali je zbog poznatih razloga odgođen, te je u to sveto slavlje uključio sve one koji su na njem željeli sudjelovati i sve druge mlade, potrebne Božjeg svjetla.

U homiliji biskup je podsjetio na iskustvo razračunavanja dvoje ljudi, tijekom kojeg je jedan od njih zatražio od drugoga da ga pogleda u oči, bude iskren i kaže istinu. Upitao je što naše oči imaju s istinom i iskrenošću, te je ustvrdio da one nisu tek tjelesni organ kojim vidimo svijet oko sebe, nego su povezane s onim što jesmo u dubini svog bića, u svom srcu, te na očima vidimo iskrenost, dobrotu, plemenitost, bol, mržnju, radost i ljubav. U tom smislu govorimo da se u dječjim očima vidi nebo, a u očima majke ljubav. Stoga je razumljivo da se Isus Krist u zauzeo za zdravlje očiju jednog čovjeka i to slijepa od rođenja, kako evanđelist Ivan šest puta naglašava.

Spominjući događaj sa slijepcem, nakon što mu je Isus kalom premazao oči i poslao ga da se ode umiti u kupalištu Siloamu, a on to poslušno izvršio i progledao, biskup je ustvrdio da evanđelje dana pozornost usmjerava na sakrament svetog krštenja, „u kojem smo bili oprani krsnom vodom da bismo bili očišćeni i u vjeri mogli gledati Božjim pogledom“. Kazao je kako sveti pisac u prvom čitanju iz Prve knjige o Samuelu tumači da Bog ne gleda na čovjekovu vanjštinu, nego u njegovo srce. Takvim božanskim pogledom Isus je ušao u srce slijepca od rođenja, te njegovu ranjenost zlom i smrću izliječio svojom milosrdnom ljubavlju, darujući mu da progleda u vjeri, vidi sebe i svijet u njegovu svjetlu.

Dublje ponirući u evanđeoski govor o otajstvu svjetla, biskup je ustvrdio, kao što je zdravom oku potrebno fizičko svjetlo da može vidjeti boje, svu ljepotu svijeta i otkrivati dimenzije fizičkog postojanja, tako je i srcu potreban Isus Krist, da svjetlom vjere možemo otkrivati najdublje dimenzije postojanja, smisao životnog hoda. Stoga je u raspravi ozdravljenog slijepca s farizejima središnje pitanje tko je Isus Krist, rekao je biskup. Pripomenuo je kako slijepac najprije ne zna tko je taj koji mu je otvorio oči, a onda izjavljuje da taj netko mora biti prorok, da bi na kraju na Isusov upit vjeruje li da je on Sin Božji, u svjetlu kojim je Isus obasjao njegovo srce izgovorio najpotresnije riječi: „Vjerujem, Gospodine!“

Podsjetivši da se pripravljamo za Sveto trodnevlje u nevoljama kojih ne nedostaje, biskup je kazao da jedino pročišćenom i učvršćenom vjerom možemo vidjeti smisao svih tih događaja. Tko može razumjeti potres i sve nevolje koje su s njime povezane? Tko može razumjeti i nevolje povezane s koronavirusom? Mi donekle vidimo što se u njima i s njima događa, ali samo onaj koji je u srcu pročišćen pogledom vjere otkriva da je na putu s nama Isus Krist koji preuzima na sebe sve naše prolaznosti i ranjenosti zlom, sve naše grijehe, patnje i trpljenja, i zajedno s nama hodi prema onom cilju koji nam je omogućio svojom pobjedom nad smrću, ustvrdio je biskup. Izrazio je želju da „u svakome od nas bude čist pogled vjere, da bude dovoljno u nama Isusova svjetla te naše srce vidi Božju istinu o nama i onda kad je mrak najgušći, kad se nad naš osobni život nadvije toliko težine te sami ne možemo ništa poduzeti, da onda povjerimo sebe u ruke Božje koji može i zna što će učiniti s našim najvećim mrakom i s našim najvećim nevoljama“. Zamolio je Gospodina da nam u ovim danima izvanrednih okolnosti u kojima treba nositi izvanredne terete daruje svoju snagu i udijeli utjehu.

Na kraju misnog slavlja biskup je poželio da nad svima koji su putem interneta sudjelovali bdije Božji blagoslov i zagovor Isusove Majke. Pozvao ih je da ovih dana budu solidarni s onima koji su u velikim nevoljama, ponajprije molitveno, a onda prema svojim mogućnostima i na svaki drugi način.