Požega, (IKA) – Požeški biskup dr. Antun Škvorčević posjetio je 17. prosinca požešku kaznionicu te za osobe lišene slobode kao i za djelatnike kaznionice predvodio euharistijsko slavlje. U koncelebraciji je bio zatvorski dušobrižnik Slavko Starčević i biskupov tajnik Goran Lukić. U uvodu slavlja biskup je nazočnima poručio da ustanova u kojoj neki borave, a neki rade može postati duhovno jaka po onima koji će se otvoriti Bogu.
Biskup je homiliju počeo pitanjem zatvorenicima kako su, a nakon što su dali različite odgovore protumačio im je kako okolnost što se nalaze unutar zidina nije ono što utječe na stanje njihova srca. Nismo mi bića koja ovise najprije o onome što je oko nas nego o onome što je u nama, objasnio je biskup.
Dodao je kako ima ljudi koji se nalaze u izuzetno teškim okolnostima koje znaju ne samo podnositi nego i u njima znaju biti dobro, ali unatoč tome oni se s njima znaju nositi i kažu da su dobro. Želim vam da svatko od vas bude tako sređen u srcu i duši da može reći da je dobro. Duša i srce čovjeku može srediti samo Bog. Da je tomu tako potvrđuje i duga povijest čovječanstva u kojoj su mnogi ljudi s Bogom radili i s njime računali te bili ljudi jaka srca, savjesti i duše, poručio je biskup te dodao da se upravo sada zapitamo jesmo li Bogu omogućili da nam se približi kako bi se i u toj ustanovi izgrađivao Božji svijet.
Na temelju navještene Božje riječi biskup je govorio o navještaju Isusova rođenja o čemu je već govorio Jakov svojim sinovima, a zatim i o Isusovu rodoslovlju koje se čitalo u Evanđelju. Čitanja nam tumače, objasnio je biskup, da ljudi nisu bića koja nemaju nikakve veze sa stvarnošću oko sebe. Govore nam da je čovječanstvo oduvijek, osobito kroz pojedine ljude bilo snažno, nerazdvojivo povezano s Bogom, s Njegovom stvarnošću i naumom. Božja riječ nam tumači da se baš kroz takve ljude, duboko ukorijenjene u Boga, događalo najbolje što se čovječanstvu i zemlji moglo dogoditi. Kada god su ljudi bili u dosluhu s Bogom i nastojali djelovati u skladu s tim ostvarivala se snažna povijest smisla i neke budućnost koju samo On može ostvarivati. U Isusu Kristu ono je doživjelo svoj vrhunac, istaknuo je biskup te poručio da bi bilo tužno da budemo graditelji neke propadljive povijesti, a takva povijest gradi se ukoliko ne surađujemo s Bogom nego se opredijelimo za zlo.
Treba se zapitati, dodao je, zašto nas je Bog pozvao u život: da postanemo bića kroz koja će se prelamati nemoć zla, sebičnost ili da budemo njegovi suradnici. Kako ćemo doznati što od nas Bog traži? Tako, odgovorio je biskup, da čitamo što nam to piše u našem srcu i savjesti kroz koje nam Bog progovara. Postoje i ljudi oko nas koji nas pozivaju a ne budemo na bilo kojoj strani života nego na onoj pravoj. Bogu postajemo blizu već kada se počnemo pitati što je s nama naumio Bog jer Bog nas stalno pitati kada ćemo se duhovno roditi i postati veliki, a samim time i zadovoljni.
Biskup je nazočne upozorio da ni jedna Isusova riječ nije protiv čovjeka nego je svaka za čovjeka, u prilog njegova dostojanstva i poštovanja te da se i oni jedni prema drugima odnose s poštovanjem što uključuje i lijep govor. Bog nam nije dao jezik da njime psujemo i izgovaramo zločeste riječi nego lijepe i dobre. Na taj način, poručio je biskup, stvara se ozračje dobra u ovoj ustanovi, ali i dobra u srcu i savjesti.