Nakon pozdrava župnika Ivice Bošnjaka, biskup je okupljenim vjernicima protumačio kako ih na taj dan Crkva poziva da se zaustave pred silnom činjenicom da postoji život, „da je svaki od nas rođenjem postao dionikom njegova otajstva, te da zahvalimo Bogu za taj veličanstveni dar”. Izrazio je radost što može danas biti na jakoj postaji života u Kuzmici, na krštenju šestog djeteta roditelja Semmerloth, te im je čestitao i zahvalio na žrtvi ljubavi kojom služe životu.

Na početku homilije biskup je rekao kako ga je župnik Ivica Bošnjak podsjetio da je zadnji put krstio peto dijete u Kuzmici prije dvije godine, također roditelja Semmerloth, pa ga je zapitao je li opredjeljenje za život u Kuzmici ostalo samo na spomenutoj obitelji. No, biskup je dodao kako mu je župnik kazao  da ima još mladih supružnika u župi otvorenih životu te će uskoro rođeno peto dijete u jednoj obitelji.

Biskup je istaknuo kako je najvažnije pitanje hoće li u Hrvatskoj biti života. Ustvrdio je da se „kod nas umnažaju trgovine, pomalo ide naprijed industrijska proizvodnja, ali da nam sve to puno ne vrijedi ako nema života”. Dan života, kazao je, želi nas podsjetiti da je ljudski život najveća vrijednost, jer je on Božja stvarnost.

Ako se ne uskladimo s Božjim naumom o čovjeku, nego se okrenemo prema zatvorenosti životu tada smo se opredijelili za smrt, a ne za život te je to je najveća hrvatska tuga.

Kazao je kako smo i ovih dana mogli  čuti određena stranačka prepucavanja s obzirom na promjenu Zakonu o pobačaju iz 1978. godine, istaknuvši na mišljenje neki stranačkih dužnosnika da taj zakon ne treba dirati, jer bi oni koji se zauzimaju za zabrane pobačaja mogli loše proći na sljedećim izborima. Ustvrdivši da je loše to što je nekome u Hrvatskoj važnije kako će proći na izborima, a ne potpora i zaštita života, biskup je zaključio kako nam to svjedoči da je u hrvatskom društvu nije dobro poslagana ljestvica vrijednosti.

Nedjelja života poziva nas da razmišljamo o sebi u Božjim mjerilima te da se ne damo zavesti ljudskim kriterijima, nego s Bogom promičemo i branimo život, napose tek začetoga ljudskog bića.

Na temelju navještenoga evanđeoskog ulomka biskup je kazao kako su čuli Isusa koji svoje uvjerava: „Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlost svijeta.“  Ne – budite sol i svjetlo, nego vi jeste sol i svjetlo! Ustvrdio je da smo sol i svjetlo po tome što nas je Bog stvorio i osposobio živjeti zakonitost svjetla i soli. Protumačio je  da sol i svjetlo nemaju smisao u samima sebi. Kada sol stavimo u hranu, ona se rastapa i nestaje, prožima hranu, čuva je od kvarenja i daje joj okus i tako ona postiže svoj smisao. Bića smo soli kad darujemo sebe za druge, kazao je biskup. Istaknuo je da se slično događa i sa svjetlom. Upozorio je da vosak svijeće, goreći, topeći se, dajući sebe i nestajući daruje svjetlo, moćnu Božju stvarnost koja pobjeđuje mrak.  Ako se i mi poput soli i svjetla darujemo za druge, postajemo suradnici života, dok nas sebičnost zatvara u nas same, razara život, donosi besmisao. Darivanje sebe za druge jest ljubav, i to je zakonitost koju je Bog smislio i u njoj je tajna života, ustvrdio je biskup.

Osvrnuvši se na riječi svetoga Pavla iz drugog čitanja: „Braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga“, biskup je kazao da je Isus Krist polaganjem sebe za nas dokraja u smrt, svojim raspećem na križu pobijedio smrt. Isusov model života odvija se po zakonitosti soli koja se rastapa u hrani, daje sebe kako bi života bilo. To je model žrtve i izgaranja za drugoga poput svijeće koja daje svjetlo i pobjeđuje mrak. Biskup je istaknuo da su roditelji Semmerloth, ravnajući se po tom božanskom modelu sebedarja primili i šesto dijete u život, te je ohrabrio okupljene vjernike neka vjeruju Božjoj zakonitosti ljubavi i žrtve, surađuju s Bogom života i ne dopuste  da im razne ideologije nametnu svoja stajališta o braku i obitelji nego da s Bogom stoje na crti života.

Osvrćući se na prvo čitanje, gdje prorok Izaija poziva svoje sunarodnjake  da pomognu siromašnima i poniženima jer će tako zasjati njihova svjetlost, biskup je ustvrdio da putem naše suosjećajnosti za siromašne, darivanja svoga vremena i ljubavi za njih, pružajući im i materijalna dobra svjedočimo kako smo sol i svjetlost svijeta. Dodao je kako su sva materijalna dobra koja posjedujemo Božji dar i ništa nije naše, što će se očitovati u našoj smrti kada sve ostavljamo, te da njihovim dijeljenjem postajemo duhovno bogatiji i ispunjeniji. Na taj način stavljamo svjetlo života na visoko postolje, da se bolje vidi u našem društvu kako mi uistinu jesmo svjetlo te da radi toga svi slave Oca našeg nebeskog. Biskup je zaključio kako su rađanjem šestog djeteta supružnici Semmerloth visoko uzdigli svjetlo u našem društvu što odsijeva iz njihove žrtve ljubavi, te je pozvao sve nazočne da ih poštuju, podupiru i nasljeduju.

Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je čestitao obitelji Semmerloth na krsnom preporođenju njihova šestog djeteta te im je poželio da njegovim kršćanskim odgojem posvjedoče dosljednost svoje založenosti za život po zakonitostima soli i svjetla. Podsjetio je nazočne da sljedećega dana slavimo 60. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca koji je u doba teškog mraka svojim vjerodostojnim evanđeoskim životom  bio svjetlost u tadašnjem hrvatskom društvu, te ih je pozvao da sudjeluju na središnjem biskupijskom slavlju njemu u čast u požeškoj crkvi Sv. Lovre. Zahvalio je župniku Bošnjaku za sve ono što u suradnji sa župljanima nastoji redovito činiti u kuzmičkoj župi, pjevačima za predvođenje liturgijskog pjevanja te brojnim ministrantima.

Nakon mise biskup se susreo s članovima obitelji Semmerloth u župnom domu, zanimao se za njihov život, djeci uručio darove a roditeljima novčani prilog.