Biskup Škvorčević u prognaničkom naselju u Kovačevcu
Biskup Škvorčević u prognaničkom naselju u Kovačevcu
Nova Gradiška (IKA )
U sklopu predbožićnih posjeta pojedinim socijalnim ustanovama na području Požeške biskupije požeški biskup boravio u prognaničkom naselju pokraj Nove Gradiške, u kojem boravi pedesetak uglavnom starijih samačkih obitelji
Nova Gradiška, (IKA) – U sklopu svojih predbožićnih posjeta pojedinim socijalnim ustanovama na području Požeške biskupije, biskup dr. Antun Škvorčević boravio je 20. prosinca u prognaničkom naselju u Kovačevcu pokraj Nove Gradiške, u kojem boravi pedesetak uglavnom starijih samačkih obitelji, doseljenih ovamo nakon ukidanja drugih sličnih naselja u Hrvatskoj. Predvodio je u društvenoj dvorani naselja euharistijsko slavlje zajedno s Pericom Matanovićem, novogradiškim župnikom i Ivicom Žuljevićem, kancelarom. U pozdravu je rekao prognanicima da za Božić slavimo rođenje Sina Božjega u ljudskoj slabosti i smrtnosti, da je otada svaka ljudska slabost mjesto susreta s njime te da je svojim pohodom ovom naselju želio iskazati svoje poštovanje Isusu Kristu u njihovim prognaničkim patnjama i trpljenju i posvjedočiti im Božju i svoju blizinu.
U homiliji biskup je na temelju liturgijskog biblijskog čitanja iz knjige Izaije proroka i evanđelja o Marijinu navještenju predstavio prognanicima što Bog misli o njima i kako ih prihvaća. Podsjetio je da je u Izaijino doba kralj Ahaz doveo svoje kraljevstvo u opasnost da bude razoreno od vanjskih neprijatelja, da ga je prorok stoga poticao na savezništvo i vjernost Bogu, traženje znaka s neba, što je on odbio i cijelo svoje pouzdanje stavio u ljudske strategije i savezništva te postao gubitnik. Prorok je tada navijestio ono što će se dogoditi iz Božjih mogućnosti: rođenje djeteta od Djevice, kojem će biti ime Emanuel – Bog s nama, i koje će ostvariti Božji naum – oslobođenje. Poručio je prognanicima da oni – ljudski gledano – nemaju značenja, da zemaljski stratezi s njima ozbiljno ne računaju, ali da Bog ima svoj naum s njima koji se ostvaruje upravo u njihovim slabostima i prividnoj beznačajnosti. Potaknuo ih je da vjeruju Bogu poput Marije, da u toj vjernosti sjedine svoje slabosti i patnje s Božjom strategijom, koja je u Isusovoj slabosti, trpljenju, križu i smrti donijela pobjedu života. Iskazao je suosjećanje s prognanicima što ne mogu slaviti Božić na način kako su to činili u svojim domovina sa svojim obiteljima i zaključio kako je najvažniji Božić u srcu te im poželio da njihovo srce bude ispunjeno Božjom prisutnošću i mirom.
Na kraju mise biskup je zahvalio svima koji prognanicima omogućuju dostojan život, a župniku Matanoviću na duhovnoj brizi za njih. Nakon mise svima je uručena novčana pomoć Požeške biskupije.