Istina je prava novost.

Biskup Škvorčević uoči Velike Gospe u Kloštru

Kloštar, (IKA) – U predvečerje svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je s brojnim vjernicima iz posavskog kraja svečano euharistijsko slavlje u Kloštru nedaleko Slavonskog Kobaša, najstarijem marijanskom svetištu Požeške biskupije. Na svetom slavlju uz biskupa sudjelovali su domaći župnik Mijo Lasović, kancelar Goran Lukić te mladomisnici Robert Kupčak i Krunoslav Juraković, dok su drugi svećenici ispovijedali. Na početku biskup je uime hodočasnika uputio trostruki pozdrav Isusovoj Majci, Gospi Kloštarskoj, popraćen poklikom svih nazočnih “Blažena ti što povjerova”. U homiliji osvrnuo se na teško podnošljivu vrućinu i sušu koja trenutačno vlada u Hrvatskoj, istaknuvši kako je zemlji potrebna kiša da je natopi i oživi, a da je čovjeku koji se iznutra u svom duhu može osušiti i venuti potrebna Božja blizina, njegova milost koja oživljuje i daje rasti do mjere na koju ga je pozvao Bog. Kazao je da su hodočašća u marijanska svetišta pa tako i u kloštarsko po služenju Isusove Majke snažna hrvatska duhovna središta u kojima je tijekom dugih trinaest stoljeća duša jednostavnog našeg čovjeka bila natapana Isusovom živom vodom te je on i u najtežim vremenima bio duhovno snažan i s Bogom pobjeđivao. Izrazio je radost što su i u ovo predvečerje svetkovine Marijina uznesenja u Kloštar došli mnogi u čija otvorena vjernička srca Bog može ući svojom riječju a Isus ih u svetoj pričesti nahraniti snagom svoje ljubavi na križu, pokrenuti svoj život, ispuniti ih svojim svjetlom te se vrate snažnijima u svoju osobnu, obiteljsku i društvenu svakodnevicu.
Polazeći od Isusove evanđeoske pohvale onih koji Božju riječ slušaju i vrše je, među kojima je prva njegova Majka, biskup je upozorio na moć ljudske riječi, napose prijateljske, koja u naše srce unosi ljubav, snagu koja nas iznutra najdublje povezuje s onim koji nam ju je uputio te tako međusobna postajemo svojevrsna rodbina, pokrenuti na novi život koji ta riječ u nama obznanjuje i ostvaruje. Dodao je da nas poput Marije Božja riječ koju srcem primimo, snažnija od ljudske, ispunja Božjom blizinom, da je ta Riječ Isus Krist čija je ljubav moćnija od smrti te kad budemo njome ispunjeni i presveta euharistija nas nahrani, postajemo dionici dinamizma Božjega svijeta, njegove pobjede nad smrću, života vječnoga, u kojem je po Sinu svome Isusu Kristu i Marija ostvarena u punini svoga ljudskog postojanja.
Biskup je podsjetio na mudrost kralja Davida o kojoj govori prvo čitanje iz Prve Knjige Ljetopisa kad je unio kovčeg saveza u jeruzalemski hram te u koncept i strategiju svoje vladavine ugradio Božju prisutnost po deset njegovih riječi s brda Sinaja, koje nazivamo Božjim zapovijedima i postavio ih za načela po kojima se ravna osobni i društveni život, te tako posvjedočio da je savez sklopljen s Bogom put na kojem se ostaje dionikom slobode što je daruje Bog i ljudske veličine koja se ostvaruje njegovom snagom. Spomenuo je da danas promatramo Mariju kao novi kovčeg saveza po prisutnosti u njoj Sina Božjega kojeg je začela i koji je začetnik novoga i vječnoga saveza. Biskup je podsjetio na dinamizam sebičnosti, zloće, pokvarenosti i smrti koji vlada suvremenim svijetom te se umnaža nasilje, ratovi, povećava broj siromašnih, otimaju i ubijaju nevini, čemu smo svjedoci i ovih dana među ostalim i po onome što se događa Slavoncu Tomislavu Salopeku za čiju sudbinu strepimo i molimo.
Naglasio je kako u Hrvatskoj nije dovoljno samo upozoravati na moralnu pustoš koja zahvaća sve šire slojeve našega društva, nego da je potrebno ponovno sa svom ozbiljnošću, pojedinačno i zajednički prihvatiti Božja mjerila ponašanja upisana u ljudsku savjest i po njima oblikovati osobni i javni život i da su na to pozvani prvenstveno oni koji s Bogom računaju. Potaknuo je hodočasnike da Marijinom pomoću još snažnije uznastoje biti ljudi Riječi i ljudi od riječi te tako u dinamizam ljudske nemoći unesu Božji dinamizam koji više od ičega može pridonijeti ozdravljenju hrvatskoga društva. Zamolio je Isusovu Majku, Gospu Kloštarsku da svakom hodočasniku bude na pomoć u tom važnom nastojanju te posreduje Božje svjetlo onima koji su na vlasti, da ne ograniče hrvatsko suvremeno društvo na ljudske strategije zarobljene sebičnim, uskim pojedinačnim i grupnim interesima i ranjene zloćom, nego da traže mogućnosti povezivati ih s Božjim dinamizmom ljubavi koji uzdiže čovjeka u njegovo puno dostojanstvo i jamči pobjedu nad zlom i smrću.
Nakon popričesne molitve krenula je procesija sa zavjetnom slikom Gospe Kološtarske a pratila ju je marijanska pjesma, pohvala i molitva s uzdizanjem zapaljenih svijeća, koju je biskup zaključio činom predanja Isusovoj Majci. Potom je u crkvi izloženo Presveto te je slijedilo noćno klanjanje u pobožnosti i molitvi brojnih hodočasnika posavskog kraja.