Hvar, (IKA) – Hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk u nedjelju 3. srpnja svečanim misnim slavljem u hvarskoj katedrali proslavio je 50. obljetnicu svećeništva. Za svećenika je zaređen u rodnom selu Selcima na otoku Braču 1966. godine. Dok nije imenovan za hvarskoga biskupa djelovao je kao župnik u desetak župa na otocima Braču i Hvaru. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je hvarsko-bračko-viškim biskupom godine 1989. Glavni zareditelj bio je apostolski pronuncij nadbiskup Gabriel Montalvo, a suzareditelji bili su tadašnji splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Ante Jurić i dotadašnji hvarski biskup Celestin Bezmalinović. Osim zahtjevnih biskupskih poslova mons. Štambuk vrlo je djelatan i u hvarskoj župi, te često vrši ulogu kapelana pomažući župnicima u ispovijedanju, katehizaciji krizmanika, u režiranju božićnih i uskrsnih priredaba, kao i u zamjenjivanju župnika u slučajevima njihove zauzetosti ili odsutnosti. U prigodi pedesetgodišnjeg jubileja mons. Štambuka hvarski župnik don Mili Plenković izjavljuje da zahvaljuje Gospodinu za njegovo dugo služenje Crkvi (vjernicima) te istodobno zahvaljuje i samom biskupu za silne godine darivanja sebe.
Prije početka misnog slavlja u katedrali biskup Štambuk je, obraćajući se vjernicima, istaknuo da mu je u povodu svečane proslave jubileja prvenstveni cilj zamoliti Boga za oproštenje za sve ono što je propustio učiniti za dobro Crkve i svojih vjernika, ali i od srca zahvaliti Bogu za sve blagodati koje mu je udijelio i za pomoć koju mu je obilno darivao kako bi zahtjevno svećeničko poslanje mogao dostojno obavljati. Svečanu misu s biskupom Štambukom koncelebrirali su hvarski župnik don Mili Plenković, te mnogi svećenici i redovnici Hvarsko-bračko-viške biskupije. Propovijed je održao don Ivan Jurin, župnik Veloga Grablja i Brusja. Na početku se osvrnuo na nedjeljno evanđelje (Lk 10,1-12) u kojemu Gospodin kaže svojim učenicima: “Žetva je velika, ali radnika je malo”. Propovjednik je misleći na životni put hvarskog biskupa istaknuo: “Zato nas je Krist odabrao i rekao: Idite, ulazite u gradove, putujte od Selaca preko tolikih župa sve do Hvara i neprestano govorite koliko je blizu Kraljevstvo Božje. Ali ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće, jer vi niste bankari, niste menadžeri ni zabavljači. Vi ste sluge svima i zato budite svjesni, vi niste gospodari vjere, niste vlasnici svetih otajstava. Vaš autoritet bit će samo: ta mala, tako ljudska dobrota i taj test istinitosti kroz vjernost Bogu koji sam sebe iz ljubavi oplijeni, uzevši lik sluge, ponizan do sramotne smrti na križu”. U nastavku propovijedi don Ivan je istaknuo da su svećenici zapravo slabi, grešni ljudi koje je milosrdni Bog odabrao da prednjače ljubavlju i vjernike hrane njegovom riječju i svetim otajstvima, da posvećuju život Bogu i spasenju braće, da nastoje postati slika samoga Krista i postojano svjedočiti dobrotu koja ih je izabrala. S tim u vezi istaknuo je misli teologa Rahnera koji je rekao: “Ako sam u svom životu mogao kojem čovjeku sasvim neznatno pomoći da smogne snage govoriti s Bogom, na njega misliti, u njega vjerovati, nadati se i ljubiti, mislim da je moj život bio vrijedan truda”. Govoreći o mnoštvu poteškoća i prepreka koje se u našem vremenu javljaju u pastoralnom djelovanju suvremenih svećenika, don Ivan je rekao da bi netko mogao pomisliti da je najbolje povući se i odustati. Međutim, uza sve naše pogreške moramo reći: Nije nam dopušteno povući se s pozornice svijeta i to je potkrijepio riječima Željka Mardešića koji je istaknuo da Crkva nikada u svojoj povijesti nije bila bliže evanđeoskim uzorima nego danas. Siromašna je ili je na putu da to postane, nemoćna je u svjetovnosti, optužena za mnoge grijehe, potisnuta na sam rub društva. Zato njezini predstavnici danas manje sjede u prvim klupama, a više u zadnjim. Postaju svjesni da ih ljudi prepoznaju po služenju, dok ih po zapovijedanju odbacuju. U mnogim državama su kršćani bliži potlačenima nego povlaštenima. Preostaje joj samo dobrota kao ponuda svijetu i vjerodostojnost kao test istinitosti. Po tome je onda najbliža sudbini svoga Utemeljitelja, jer ni Isus Krist nije bio u boljem položaju. Zaključujući propovijed, don Ivan je hvarskom biskupu-slavljeniku zahvalio za sve što je svojim svećeničkim i biskupskim djelovanjem učinio za Crkvu i vjernike koji su u crkvenoj zajednici uz njegovu nesebičnu pomoć i zalaganje pronašli ono od čega Crkva i živi – milosrđe Boga prepoznato kroz dobrotu i vjerodostojnost njegovih slugu. Nakon misnog slavlja pročitane su mnoge čestitke hvarskom biskupu, među kojima su posebno zapažene čestitke i dobre želje pape Franje i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.
Liturgijsko pjevanje za misnog slavlja izvodio je katedralni zbor kojim je ravnala maestra Klara Milatić uz pratnju na orguljama maestre Jasne Fistonić.