Zagreb, 24. 9. 1997. (IKA) – Prva obljetnica smrti šibenskog biskupa Srećka Badurine obilježena je svečanim euharistijskim slavljem, u utorak, 23. rujna navečer u crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Za svoga višegodišnjeg potpredsjednika i jednog od najistaknutijih članova Hrvatske biskupske konferencije zadušnicu je predvodio predsjednik te konferencije nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Zajedno s njim slavlje su predvodili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi i provincijal hrvatskih franjevaca trećoredaca fra Petar Grubišić kojoj je kao redovnik pripadao i Srećko Badurina. Zajedno s njima slavilo je još oko 40 svećenika, među njima glavni tajnik Hrvatske biskupske konferencije prelat dr. Vjekoslav Milovan, provincijal hrvatskih franjevaca konventualaca o. Ljudevit Maračić, prvak hrvatske teologije prof. dr. Tomislav Šagi Bunić, predstavnici više redovničkih zajednica i zagrebačkih crkvenih ustanova.
Kardinal Franjo Kuharić je u misnoj propovijedi s mnogo topline govorio o svom pouzdanom, misaonom, dalekovidnom, skromnom, obzirnom i staloženom suradniku.
Pjevao je zbor “Prijatelji glagoljice” pod ravnanjem maestra fra Izaka Špralje, a za orguljama je bio maestro Anđelko Klobučar. Provincija hrvatskih franjevaca trećoredaca, koji vode i zagrebačku župu sv. Franje Ksaverskoga, od svojih je početaka čuvarica glagoljaške baštine. Samo u toj crkvi u cijelom Zagrebu se je prije liturgijske obnove II. vatikanskog koncila euharistija slavila starohrvatskim, glagoljaškim jezikom. U njoj je glagoljao i nadbiskup Alojzije Stepinac.
Nakon euharistijskog slavlja u istoj crkvi predstavljena je knjiga “Srećko Badurina: sugovornik vremena” koja je upravo izišla u izdanju Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” u Šibeniku. Priredio ju je rođeni brat i redovnički subrat pokojnoga biskupa o. Antun Badurina. To je smišljena zbirka 52 intervjua koje je biskup Badurina u devet godina svoje biskupske službe dao novinarima različitih javnih glasila, od čega samo šest crkvenom tisku. Knjigu su predstavili prof. dr. Bonaventura Duda i provincijal franjevaca konventualaca o. Ljudevit Maračić. Po mišljenju o. Dude ta knjiga svjedoči kako je pokojni biskup Badurina uz kardinala Franju Kuharića najistaknutiji svjedok što je naša Crkva trpjela, kako se obradovala slobodi, kako je doživjela i ratna stradanja i zločine i kako je protiv njih određeno i hrabro svjedočila. U intervjuima se nalaze biskupova stajališta o ratu, o domovini i s njom povezanim pitanjima, osobito o ekumenskim pitanjima te bolna vjernička razmišljanja otkud se na nas svalilo toliko zlo. Govori o toliko spominjanoj duhovnoj obnovi u Hrvatskoj, ali posebno o duhovnoj obnovi unutar same Crkve. Strah ga je nedomišljenih riječi i površnoga kršćanstva. Ni sanjao nije o etnički čistim područjima, dapače, je tvrdio da su ondje nedjeljivi prostori Katoličke i Pravoslavne Crkve. U pitanjima domoljublja i politike bio je jasan i suvremen. Govorio je o političkim strankama, isticao prvotnu važnost Sabora i zakonito provođenje izbora. Učio nas je, ističe Duda, kako se ostaje čovjek i u doba rata.
O. Ljudevit Maračić svoje je izlaganje usredotočio na križ koji se ističe u grbu pokojnoga biskupa i na mir koji se ističe u njegovu geslu: “On je mir naš!”. Biskup Badurina vrlo je malo tih intervjua dao crkvenim novinama, pa su i pitanja više društvena s vjerničkog stajališta, nego izričito teološka. Bio je doista sugovornik vremena, a njegovo je vrijeme prije svega bilo sadašnje, nešto budućega i vrlo malo prošloga.
Nakon te knjige sabranih intervjua biskupa Badurine, javnost očekuje i zbirke njegovih propovijedi i govora, radi cjelovitijeg uvida u život i djelo toga velikog crkvenog čovjeka naših dana.