Istina je prava novost.

Biskup Štambuk na proslavi Rokova u Sutivanu na Braču

Kako razumjeti naše ratare koji se vjerujem s pravom bune, dok, s druge strane, toliki Hrvati plaču da nemaju, a samo u Splitu i na našemu otoku bacaju se tone kruha

Sutivan, (IKA) – Župa Uznesenja Marijina u Sutivanu na Braču svečano je proslavila 16. kolovoza blagdan sv. Roka koji se u toj župi slavi kao zavjetna svetkovina i suzaštitnik župe. Još od 1635. godine žitelji Sutivana posebno slave sv. Roka u znak zahvalnosti što ih je, prema njihovu vjerovanju, spasio od kuge, te su mu u znak odanosti podigli zavjetnu crkvu. Uz ovogodišnju proslavu Rokova u toj primorskoj župi povezana je i proslava 100. obljetnice novoga groblja i 200. obljetnice zvonika župne crkve koji svojom ljepotom privlači pozornost brojnih prolaznika i gostiju. U prepunoj crkvi Uznesenja Marijina svečano misno slavlje predvodio je hvarski biskup Slobodan Štambuk u koncelebraciji župnika Benjamina Capkovića, pučiškoga župnika Andra Ursića, selačkoga župnika Jakše Rubinića i ostalih bračkih svećenika. Pozdravljavljajući vjerničko mnoštvo biskup Štambuk izrazio je radost zbog slavlja dviju obljetnica u toj župi, uputivši posebnu zahvalu mjesnomu župniku i njegovim suradnicima. Osvrnuvši se posebno na obilježavanje 200. obljetnice zvonika, potaknuo je vjernike na zahalnost prema Bogu, zaželjevši da svoj zvonik dožive kao nekoga koji živi s njima i koji ih poziva na molitvu. U homiliji biskup Štambuk stavio je okupljenim vjernicima na razmišljanje život sv. Roka i vrednote koje je on zastupao, potaknuvši vjernički puk na dobra djela prema svečevu primjeru. “Evanđelje uz proslavu sv. Roka upozorava nas na konačnu podjelu koju će doživjeti svaki pojedinac prema svojim djelima. Hoćemo li se tada naći među ‘jarcima’ ili među ‘ovcama’? Svetac kojega slavite volio je ljude, svakomu pružao ruku, bio prepoznatljiv kao čovjek koji vjeruje Bogu”, rekao je mons. Štambuk. U nastavku homilije osvrnuo se na bolest kugu koja je, prema njegovim riječima, u povijesti Europe puno toga promijenila. Podsjetio je, pritom, da je ta bolest kroz povijest pogodila i nekoliko bračkih mjesta. Upozorio je, pritom, i na pojavu tzv. “bijele kuge” zbog koje, dodao je, na otoku Braču ima sve više mrtvih i starih, a sve manje rođenih i mladih. “Kako, s jedne strane, razumjeti naše ratare koji se vjerujemo s pravom bune, dok, s druge strane, toliki Hrvati plaču da nemaju, a samo u Splitu i na našemu otoku bacaju se tone kruha. Ili, kako razumjeti činjenicu da u Hrvatskoj s 4 milijuna stanovnika ima 8 milijuna mobitela, i to u ovomu našemu siromašnomu i jadnomu narodu. Nisu li to moderna kužna oboljenja”, upozorio je hvarski biskup, pozvavši vjernike da se utječu sv. Roku kako bi ih oslobodio modernih kužnih bolesti.
Na kraju misnoga slavlja župnik Capković čestitao je župljanima zavjetnu svetkovinu, uputivši zahvalu predsjedatelju slavlja i gostujućem zboru Sv. Jere iz Pučišća na čelu sa s. Danijelom Mihić, koji je svojim pjevanjem uveličao liturgijsku proslavu. Prema tamošnjoj tradiciji, usljedila je svečana procesija u kojoj su kip Sv. Roka, urešen cvijećem, nosili odrasli bosonogi muškarci odijeveni u tunike. U tijeku zavjetne procesije po obali i ulicama župe pucao je top postavljen na malomu mostu u čast sv. Roka. Top, kalibra 50 mm, težak 180 kg, koji nosi svečevo ime, izradio je crkovinar i zauzeti župljanin Roko Zuanić. Proslava sv. Roka počela je jutarnjom misom koju je pred svečevom crkvom iz 1623. g. slavio župnik. Posebnost jutarnje mise je u tomu što se na njoj umjesto propovijedi pjevao život sv. Roka. Nakon mise svečev kip prenesen je, zatim, do župne crkve u procesiji u kojoj vjernici tradicionalno sudjeluju bosonogi.