Hvar, (IKA) – Hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk uputio je uz ljetne dane pismo svećenicima i vjernicima svoje biskupije u kojemu ih potiče na dostojan i dostojanstven odnos prema svetinjama, na poseban način kroz primjeren odnos prema crkvenim prostorima. Na početku podsjeća kako ljeto ne znači da “svu finoću trebamo poslati na (‘kolektivni’) godišnji odmor” te pritom ističe kako “ponekad više vrijedi omot od knjiga, tj. sadržaja knjige; tako i odijelo može biti vrijednije od onoga koji to odijelo oblači”.

Biskup Štambuk osvrće se i na biblijski govor o temi odijela i odijevanja, ističući da Biblija na mnogo mjesta spominje odjeću, odijevanje; od svečanoga oblačenja službenoga liturgijskoga ruha (Izl 29,5), preko isticanja da su “prve životne potrebe voda, kruh, odijelo” (Sir 29,27), sve do starozavjetnoga upozorenja kako “žena ne smije na se stavljati mušku odjeću” (Pnz 22,5). Biskup podsjeća kako se ponekad čini da je odijelo prva i glavna, a više puta i jedina, ozbiljna briga primatelja svetih Božjih otajstava: “Stječe se dojam da bi tu i tamo, kod nekih, pristup primanju svetih sakramenata trebalo uvrstiti u modno natjecanje i prostor primanja sakramenata trebalo bi proglasiti ‘modnom pistom’. Posebno je pitanje, dakako, vrlo oskudna garderoba ulaznika u (naše) crkvene prostore. U neke muzeje svijeta ne može se ući kako se kome svidi, u bogomoljenekih vjerskih zajednica, osobito u muslimanskim zemljama, vladaju stroga pravila”, ističe mons. Štambuk.

Na kraju potiče svećenike, osobito župnike, da se ne umore poticati najprije domaće vjernike na dostojan i dostojanstven način odnosa prema svetinjama. Ujedno ističe da bi toj temi posebnu važnost trebalo dati i u školama, na satu vjeronauka. “Čednost je uvijek bila poželjna tema. Zar je taj pojam osuđen na zaborav? Odgovornost leži na vjeroučiteljima. Istina, teško je ostati ‘usamljeni strijelac’ ako ostali nastavnici ne mare za taj ‘sport’ ili, još više, ako su i sami istaknuti zastupnici slobodnijega pristupa. A sve stvari i svi pristupi imaju, u najmanju ruku, i neku ‘zlatnu sredinu’ koje bi se valjalo držati”, ističe biskup Štambuk, pozivajući svećenike i vjeroučitelje, redovnike i redovnice te najbliže suradnike u crkvama i župama da svojim osobnim primjerom pokažu finoću u odijevanju, brižnost i mar oko poželjnoga odnosa prema crkvenim prostorima, ali i u običnomu životu, na ulici, u domovima, u susretu s ljudima.