Biskup Štambuk predvodio proslavu sv. Vida na Vidovoj gori
Biskup Štambuk predvodio proslavu sv. Vida na Vidovoj gori
Vidova gora
Vidova gora, (IKA) – Na blagdan sv. Vida, u subotu 15. lipnja, hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk predvodio je svečano misno slavlje na Vidovoj gori, najvišemu vrhu otoka Brača koja se nalazi na nadmorskoj visini od 778 m, te je ujedno najviši otočni gorski vrh na cijelomu Jadranu. Na Vidovoj gori, podno križa visoka 12 m od bijeloga bračkoga kamena, koji je postavljen nakon Domovinskoga rata, okupilo se više vjernika iz gotovo svih bračkih župa zajedno s njihovim župnicima, a hodočasnicima koji svake godine za blagdan sv. Vida posjećuju Vidovu goru, priključili se se i gosti koji se odmaraju na najvećemu srednjodalmatinskomu otoku. Uz biskupa Štambuka uokolo oltara podignutoga uz 850. obljetnicu ustanovljenja Hvarske biskupije, suslavili su dekan Bračkoga dekanata supetarski župnik Toni Plenković, povjerenik za mlade u Hvarskoj biskupiji Ante Matulić, umirovljeni generalni vikar Vojne biskupije mons. Josip Šantić i desetak svećenika.
Pozdravljajući okupljene vjernike, na poseban način biskupa Štambuka, dekan Plenković podsjetio je kako je ovogodišnje okupljanje na blagdan sv. Vida u Godini vjere poticaj da razmišljajući o uzorima vjere prepoznamo u njima nadahnuće za kršćanski život.
U pozdravnoj riječi biskup Štambuk izrazio je želju da na otoku Braču obitelji žive zdrav život po vjeri, te u njima bude prisutan Bog, a evanđelje nezaboravljeno. Nakon evanđelja koje je navijestio selački župnik Jakša Rubinić, mons. Štambuk u homiliji je potaknuo vjernike na razmišljanje o rastu u vjeri, u obiteljskim i međuljudskim odnosima. Osvrnuvši se na bračka mjesta i župe, bračke samostane, te, kako je rekao, monumentalne crkve, ustvrdio je da na otoku Braču ima 120 crkava i crkvica u kojima se može slaviti misa: “Ako ćemo ići tim našim malim kamenim katedralama koje su razasute po otoku, ovaj moj i tvoj otok vrlo je pobožan. Ili, što bi rekao sv. Pavao ulazeći u Atenu: ‘Vidim da ste vrlo pobožni.’ No, je li to pobožnost? Je li se u tome nalazi pobožnost? Sigurno da je to građeno i znojem i ljubavlju naših pokojnika koji su, uz ostalo, u vjeri to gradili, i to dubokoj, ‘debeloj’ vjeri, a ne u ovoj našoj današnjoj vjeri, da bi u njima uživali Boga svoga, da bi se u njima susretali sa svojim Bogom, da bi u tim svojim zdanjima slaveći svetu misu osmišljavali svoj ljudski život. I zato bismo upravo slaveći svetoga Vida trebali svjedočiti svoju vjeru. Ovim našim crkvama i crkvicama potreban je novi život, otvorenost životu. Neka vjera uđe u sve pore vašega života”, istaknuo je, uz ostalo, hvarski biskup, pozvavši posebno mlade da budu prepoznatljivi po ljudskosti i vjeri. Obračajući se majkama potaknuo ih je na važnost njihove majčinske zadaće, ustvrdivši kako je njihova uloga nezamijenjiva. Pozvao je vjernike i na molitvu za svećenike kako bi u svojim župama stvarali “parade vjere” te bili ustrajni u navještanju evanđeoske poruke. U tijeku misnoga slavlja u molitvi vjernika upućeni su zazivi za sve otočane, mlade i starije, bolesne i preminule, posebno za blagoslovljenu i uspješnu pastirsku službu hvarskoga biskupa, za ustrajnost u službi bračkih svećenika, te za nova svećenička i redovnička zvanja. Na kraju liturgijskoga slavlja biskup Štambuk zahvalio je svima što su u Godini vjere svojim hodočašćem iskazali želju za nasljedovanjem primjera sv. Vida, mučenika i svjedoka vjere. Liturgijsko slavlje po ugodnim vremenskim prilikama pjevanjem je uveličao zbor Krista Kralja iz Selaca, dok su poslužitelji kod oltara bili ministranti iz župe Gospe Karmelske u Bolu.