Biskup Štambuk s hodočasnicima Velikogoričkoga dekanata u Mariji Bistrici
Marija Bistrica
Marija Bistrica, (IKA) – Hvarski biskup Slobodan Štambuk slavio je 2. i 3. rujna mise za hodočasnike Velikogoričkoga dekanata u nacionalnome svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici. I ovogodišnje 26. zahvalno pješačko hodočašće održano je u znak zahvale što su Velika Gorica i okolica sačuvana od ratnih stradavanja. Hodočašće je započelo okupljanjem vjernika u ranim jutarnjim satima u njihovim matičnim župama, velikogoričkim i onima Velikogoričko-odranskoga dekanata, koji su se, zatim, uputili prema nacionalnome svetištu.
Predvodeći koncelebrirano euharistijsko slavlje u bazilici Majke Božje Bistričke, hvarski biskup pozdravio je pristigle hodočasnike te ih pozvao na zahvalnost prema Majci Božjoj. Osvrnuvši se na svetopisamske ulomke posebno je izdvojio Isusovu pouku “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe; neka uzme svoj križ i neka ide za mnom”. Biskup je u kontekstu te evanđeoske poruke ustvrdio da smo u današnje vrijeme svjedoci trgovanja sa svime, pa i s vlastitom vjerom. “Postali smo neki trgovci svojom vjerom, svojim mislima, svojim uvjerenjem. A Isus nas poziva da čuvamo njegovu riječ, da nas Njegova riječ oplemenjuje i čuva”, primijetio je biskup trootočke biskupije.
Vjernicima je u homiliji približio pouku preko pjesme “Rasprodaja samoga sebe” pjesnika s otoka Hvara: “Veliki smo sami sebe rasipnici, trošimo se kao silni bogataši. Velik brojnik, a ogromni nazivnici, pravo nam je ime vatreni kartaši. K’o ocean sa plimom i ljude i dio smo zvali, nešto milom, nešto lukavstvom i silom, svačemu smo dobar komad sebe dali. Pravo smo pravcato dioničko društvo, i zemljišna knjiga s previše vlasnika. Izgubili smo posjedavanja, čuvstvo, i pravo na naziv slobodnoga glasnika. Koža nam stoji na pazaru, na dražbi. Prodaju se ideali i oltari. Za bescijenje svak nas sebi vodi, grabi, nadmeću se vikom brojni mešetari. Manjka nas svaki dan sve više i više, nikoga i ničega nam nije dosta, a sve je u tome, recimo to tiše, za sebe nam ništa od sebe ne osta”. U osvrtu na riječi te pjesme hvarskoga pjesnika biskup je primijetio kako nas je stid priznati da “u našim ljudskim nastojanjima za sebe nam ništa od sebe ne osta”. Potaknuo je vjernike na razmišljanje, zapitavši ih: “Možemo li se pronaći u pjesničkoj riječi? Možemo li u tim riječima prepoznati plačnoga Jeremiju ili sv. Pavla koji Rimljane poziva da se ne suobličuju ovome svijetu”.
Biskup je uputio na važnost čuvanja ljudskih i kršćanskih vrijednosti, istaknuvši, pritom, hodočasnicima vrijednost bračne i obiteljske ljubavi. “Dragi oče, draga majko! Život koji ste dali na ovaj svijet po vama mora biti podržan. Najjača stvarnost, najjača poluga, najjači temelj tom životu treba biti vaša međusobna ljubav. Zato ako osjećate da “škripi”, a u mnogim glavama “škripi”, pokušajte i ovdje moliti Boga da obnovi vašu bračnu vjernost, da obnovi vašu bračnu ljubav. Majci Božoj Bistričkoj dođite, recite joj svoje jadi i nevolje, ali istodobno sa čvrstinom ljudskoga karaktera ostanite jedno uz drugo, ne samo radi sebe, nego i radi vašega vlastitog djeteta. Vaše dijete ima pravo u vama uživati život”, istaknuo je mons. Štambuk. Govoreći o rasprodaji ustvrdio je kako je ona česta pojava kod svih nas. “Jeste li kada ‘prodali oltar’? Jeste li kada ‘zanijekali oltar’? Je li vas kada bilo stid oltara ili kojih od Deset Božjih zapovijedi? Je li u vama proživjelo nešto što kršćanski nije ispravno? Znajte, tada ste se počeli rasprodavali”, poručio je. Zazvao je Majku Božju Bistričku da pomogne roditeljima kako bi u svojim obiteljima živjeli ono što je ljudski i kršćanski čvrsto i potrebno.
Na kraju homilije osvrnuo se i na izraz “Za dom spremni”, pritom poručivši: “Kad bi cijela Hrvatska bila spremna za dom, kad bi cijela Hrvatska bila spremna čuvati dom, kad bi cijela Hrvatska bila spremna čuvati obitelj, kad bi cijela Hrvatska bila spremna čuvati dom i domovinu, koja bi to sreća bila”.
Najavljujući gestu pružanja mira među vjernicima kojom započinje pričesni dio euharistije, biskup je podsjetio na važnost toga čina u liturgiji. Pojasnio je da taj liturgijski čin označava spremnost lijepo međusobno razgovarati, zatim živjeti u obiteljskome miru i zajedništvu. Osvrnuo se, pritom, i na odnose između političkih stranaka, poručivši kako bi bilo lijepo i poželjno da političke stranke u Hrvatskoj, bez obzira kojega su predznaka, u svojim nastupima pronađu i po koju lijepu riječ jedna za drugu.
Jubilarno 25. zahvalno hodočašće Velikogoričkoga dekanata u nacionalno marijansko svetište predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.