Biskup Štambuk u povodu smrti Svetog Oca
Hvar (IKA )
Sveti Oče, moli u vječnosti za narod koji si toliko volio i koji je tako srcem i dušom ostao tebi, Petru naših dana, vjeran i iskreno odan
Hvar, (IKA) – Dan nakon smrti pape Ivana Pavla II., 3. travnja, hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk predvodio je na drugu uskrsnu nedjelju misu u hvarskoj katedrali. U toj je prigodi biskup Štambuk istaknuo: Okuplja nas vjera u ljubavi i molimo se “Ocu vječnog milosrđa” koji “svake godine vazmenim slavljem uživa vjeru svog svetog naroda”, kako to izvrsno ističe zborna molitva današnje druge vazmene nedjelje. Druge vazmene, koju je upravo On, Ivan Pavao II., proglasio nedjeljom Božjeg milosrđa. Govoreći zatim o trenutnim osjećajima svih vjernika biskup je kazao: Miješa se tuga s ponosom. Sastaje se zahvalnost s vjerom. Zahvalnost Bogu za život jednog čovjeka koji na krštenju dobi ime Karlo (Drago), koji bijaše drag, ne samo kršćanima čiji je otac bio, nego i svojevrsni otac svijeta. Mi, kršćani, imamo pravo s posebnim ponosom istaknuti vrijednosti koje je zastupao i koji je svijet priznao. Biskup je zatim ustvrdio kako su oči cijelog svijeta, kao nikada dosada, uprte u Rim i Vatikan. Smrt često poveže ljude, Ali niti jedna nije povezala svijet kao ova smrt. Crkva i Ivan Pavao II. družili su se više od četvrt stoljeća, a po njemu i čitavi svijet s Crkvom. Znao je sresti ljude, htio im je biti brat, blizak u radostima i tugama. Govorio je o običnom, tzv. malom čovjeku, djetetu, ali i državnicima. Upozoravao silnike na silu ljubavi, govorio principe evanđelja i onima koji to evanđelje niti znaju niti priznaju. Kod njega je zaista “životu cijena bila previsoka”. Otac mira otišao je “na vječne Božje pašnjake”, Pastir pastiru duša naših, Bogu Stvoritelju svijeta i Sucu živih i mrtvih. Dijete Marijino otišlo je k onoj koju je posebno volio, čije je ime utisnuo u svoj papinski grb, “Totus tuus” – Sav tvoj, Gospe!, napomenuo je biskup.
Mlada hrvatska država i svi njezini stanovnici s pravom doživljavaju ovu smrt kao smrt svojega Oca, Oca naše velike državne obitelji. Taj Otac Papa, već je 30. travnja 1979. – samo šest mjeseci nakon preuzimanja kormila “Petrove lađe” – nad grobom sv. Petra u Rimu, a povodom 1100. obljetnice vjernosti hrvatskoga naroda Petrovoj stolici izgovorio: “Dragi moji Hrvati! Papa vas voli, Papa vas grli i prima. Papa vas blagoslivlja! I to je na razne načine puno puta ponovio u raznim susretima, podsjetio je biskup koji je, prisjećajući se vlastitih susreta sa Svetim Ocem, istaknuo kako su oni za njega uvijek bili novo obogaćenje, novi poticaj i nova radost. Ova mala pažnja današnje mise i naših molitava neka bude odgovor na njegovu veliku ljubav! A veliko Božje milosrđe neka ga primi i udijeli mu mjesto u zajedništvu svetih. Papa koji odlazi u povijest ostavlja nam svima toliko toga po čemu ćemo ga se sjećati… ali najbolji naš odgovor neka bude prihvaćanje njegovih poruka o miru, ljubavi prema ljudima, pažnji prema svakom čovjeku, poštovanju života od prirodnog začeća do prirodne smrti, uvažavanju drugih i drukčijih, bilo po naciji ili vjeri, bilo po životnim mogućnostima. “Hrvati, Papa vas voli!” I mi tebe, Ivane Pavle II.! Moli u vječnosti za narod koji si toliko volio i koji je tako srcem i dušom ostao tebi, Petru naših dana, vjeran i iskreno odan”, istaknuo je biskup Štambuk, koji je na kraju pozvao sve vjernike u biskupiji da se ovih dana u župnim crkvama mole za Svetog Oca, a okupljene je ujedno i obavijestio da će se na dan Papina ukopa u hvarskoj katedrali održati misa zadušnica.