Hvar, (IKA) – U povodu Svećeničke godine koju je uz svetkovinu Srca Isusova otvorio papa Benedikt XVI., hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk uputio je poruku svećenicima svoje biskupije. Podsjećajući na poruku Benedikta XVI. upućenu svećenicima, biskup Štambuk ističe da se u njoj uočava želja Crkve za pitanjem svećenika, dok je prvotna želja Crkve da svećenici, koji obnašaju tu uzvišenu službu, sami promisle o svojemu osobnomu svećeništvu.

Biskup, nadalje, ističe vrijednost i potrebu molitve za svećenike: “Svaki svećenik mora se zapitati o svojoj osobnoj molitvi. Dok mnogi vjernici-laici nastoje dnevno moliti Časoslov naroda Božjega, dotle se svaki svećenik mora zapitati kako stoji s njegovom dnevnom ‘molitvom Crkve’. Dok se potiče vjernike da se približe svojem svećeniku, da žrtvom i nastojanjem budu podrška svećeniku, dotle je na mjestu pitanje koliko i kako svećenik nastoji biti blizu svojim vjernicima? Dok je poželjno da poimanje svetih sakramenata, osobito svete ispovijedi i pričesti, shvati svaki vjernik Kristove Crkve i pazi na valjano primanje i življenje sa svetim sakramentima, istodobno se nameće pitanje što sveti sakramenti predstavljaju za samoga svećenika, najpozvanijeg da svetim sakramentima dade ono časno mjesto koje im pripada.”

Osvrćući se na posebno čašćenje Blažene Djevice Marije, osobito u mjesecima koji su njoj posvećeni i koju rado nazivamo Majkom svećenika, biskup podsjeća svoje svećenike da su molitva krunice ili neka druga marijanska pobožnost prikladni za njegovanje blizine s Marijom, Majkom Kristovom i Majkom našega Učitelja: “Bilo bi promašeno upozoravati vjernike, svoje župljane, na vrijednost vremena što ga poklanjamo Mariji ukoliko bismo osobno bili daleko od toga! To je naoko dobro savjetovanje, ali ne i poticaj na slijed puta što ga osobnim životom i pristupom pokazujemo.”

Biskup Štambuk podsjeća i na važnost svećeničke prepoznatljivosti, jer, ističe, svećenik treba “biti znak, biti svećenik 24 sata na dan, u svim prilikama i pred svima”. Riječ je ne samo o prikladnosti liturgijskoga ruha, nego i o odijevanju prije i poslije mise, naročito u svetkovinama ili u obilasku župljana. Na kraju poruke ističe da bi unutarnja sređenost i vanjska pojavnost svećenika trebale biti, koliko je to moguće, poželjne osobitosti svakoga svećenika, pozvavši ih da u godini svećeništva budu svećenici – dar sebi i braći ljudima.

.