Osijek, (IKA) – “Život i djelo Josipa Jurja Strossmayera s posebnim osvrtom na rodni Osijek” naslov je predavanja što je u četvrtak 21. travnja u vjeronaučnoj dvorani osječke gornjogradske župne crkve održao dr. Antun Čečatka, prof. ekumenske teologije i istočnoga bogoslovlja na Teologiji u Đakovu. Inicijator predavanja je družba Braća hrvatskoga zmaja – Zmajski stol u Osijeku, a povod su 190. obljetnica rođenja i 100. obljetnica smrti velikoga đakovačkoga i srijemskoga biskupa, koji je u tijeku 55 biskupskih godina na svim područjima života značajno obilježio svoje vrijeme.

Dr. Čečatka osvrnuo se na razna područja života koja u drugoj polovici 19. i samome početku 20. stoljeća obilježio biskup Strossmayer. Nastojao je približiti i njegovu teološku misao, a govorio je i o biskupu Strossmayeru kao Osječaninu. Na pitanje što ga je kod Josipa Jurja Strossmayera osobito oduševilo, dr. Čečatka bez dvoumljenja ističe kako je riječ o fascinantnoj osobi, koja je osvajala inteligencijom, suptilnošću, širinom te je “cijeli svijet obuhvaćao svojim htijenjem, spoznajom i željom da bude informiran”. Na pitanje kako je Strossmayer mogao biti tako dobro informiran u ono vrijeme potpuno drugačije nego ovo naše internetsko, odgovorio je rekao je kako je biskup komunicirao pismenom riječju, znao je jezike i mnogo je pisao. Za biskupa Strossmajera može se reći kako je i danas potpuno aktualan, osobito kad je riječ o ekumenskim pitanjima, premda taj pojam u njegovo vrijeme, još nije bio u uporabi. No, ono što je činio, u neku ruku, značilo je pripravljanje puta za ekumenska gibanja i dijalog. “Biskup Strossmayer postupa kao ekumenist od danas, aktualan je i zato se i kaže da je pionir ekumenizma, dijaloga i snošljivosti među narodima”, istaknuo je dr. Antun Čečatka.
Uz predavanje priređena je i projekcija vezana uz predstojeće postavljanje biskupove biste u parku ispred zgrade osječke Gimnazije u Tvrđi, gdje se, kako je istaknuo prof. dr. Antun Tucak, namjeravaju postaviti biste još dvojici zaslužnih Osječana, Nobelovcima Lavoslavu Ružički i Vladimiru Prelogu, također učenicima osječke Gimnazije.