Dubrovački biskup i predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj na blagdan Svete Obitelji slavio je misu s vjernicima župe Svete obitelji u Novoj Mokošici. Veliki broj vjernika ispunio je liturgijski prostor, a s biskupom je koncelebrirao novi župnik i predsjednik Vijeća za život i obitelj Dubrovačke biskupije don Marinko Šljivić.

U propovijedi je biskup posebno progovorio o starijima osobama jer se prema programu Vijeća HBK za život i obitelj nalazimo u Trećem ciklusu obiteljskog pastorala (2019. – 2021.) koji je posvećen starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka. Također je skrenuo pozornost na važnost sanjanja snova i usklađivanja istih s Božjim velikim snom o braku i obitelji.

Osvrnuvši se na prvo misno čitanje koje daje vrijedne upute o poštivanju vlastitih roditelja biskup je istaknuo kako se to osobito odnosi na poštivanje onemoćalih i roditelja i starijih osoba. „Važno je da se starije osobe ne osjete isključenima, nego da se osjećaju jednakovrijedne, cijenjene i uvažene u svojem neotuđivom dostojanstvu. To će se dogoditi samo ako im mlađi članovi njihovih obitelji i društva pružaju potrebnu skrb i, što je još važnije, posvjedoče ljudsku blizinu“, kazao je biskup. Sv. Pavao kršćansku zajednicu u Kolosima, osobito obitelji u toj zajednici, poziva da jedni prema drugima imaju „milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost,“ a to starije osobe trebaju i od nas. „Sve je to moguće sažeti u riječ ljubav“, poručio je dubrovački biskup i dodao: „A ondje gdje je ljubav je i opraštanje i mir. I sve se to onda pretače u zahvalnost.“

Na to su pozvani ne samo mlađi u odnosu prema starijima nego i stariji prema mlađima u skladu s mogućnostima. Biskup Uzinić je poručio i kako postoji još nešto važnije što starije osobe, osobito djedovi i bake, mogu dati. „Oni nam, odnosimo li se na pravi način prema njima, mogu pomoći prepoznati pravu ljepotu starosti jer starost je i naša budućnost ako budemo imali sreće“, kazao je biskup te ispričao događaj iz osobnog života kada mu je jedna starija gospođa kad joj je ustupio mjesto u autobusu rekla: „Dabogda se i tebi ustajali.“ Dodao je tome i kako starije osobe mogu dati, a o tome i sv. Pavao govori, mudrost i molitvu. Na primanje mudrosti od starijih osoba potiče papa Franjo mlade u posinodskoj apostolskoj pobudnici mladima „Christus vivit“. Papa kaže da poštovanje starijih osoba „ne znači da se moraš složiti sa svime što kažu ili da moraš odobravati sve njihove postupke“, nego znači biti „otvoreni za primanje mudrosti koja se prenosi s koljena na koljeno“ (190).

To je novi pogled na vrijeme starosti i na starije osobe, nastavio je biskup Uzinić, a taj novi pogled u njima i njihovoj starosti „ne vidi samo onemoćalost i one značajke starosti koje nam se ne sviđaju, nego i ljepotu i dobrotu starijih osoba“. To je svima izvrsna prilika za učenje, pa čak i učenje kako biti starija osoba, jer „svaki naraštaj preuzima učenja od prethodnih i ostavlja tako naslijede onima koji dolaze nakon njih“ (191). Papa Franjo ovu misao zaključuje jednom starom mudrom izrekom koja kaže: „Kad bi mladić znao, a starac mogao, ne bi bilo toga što ne bi mogli postići“ (191). Biskup je pozvao vjernike da pokušaju ovoga biti svjesni jer će tako lakše prihvatiti vlastitu starost i više će cijeniti starost drugih.

 U drugom dijelu propovijedi biskup Uzinić je progovorio o snovima i vizijama povezujući ih sa sv. Josipom, sanjarom, kao i Papinom mišlju da je važno da mladi budu sanjari. „Za sv. Josipa je karakteristično, a to je poruka i poziv za sve nas, to da je svoje male, ljudske snove, iako su to bili snovi pravedna i dobra čovjeka, uskladio s Božjim snovima“, poručio je biskup.

Vjernicima je opisao i jednu sliku Svete obitelji koja se nalazi u pinakoteci Biskupskog doma u Dubrovniku, a na kojoj je prikazan događaj bijega u Egipat o kojemu govori nedjeljno Evanđelje. „Sv. Josip na toj slici spava. Iz Evanđelja znamo da i sanja“, rekao je biskup. „Sanja Božje snove, Božju volju, za Dijete i njegovu majku, Božju volju, njegov plan, za sebe i svoj život.“ Tajna života sv. Josipa, kao i njegove zaručnice Marije, ali i drugih likova koje opisuje evanđelist Matej, poput mudraca koji su slijedeći svoje snove pronašli Dijete, jest u tome „da su svoje snove ugradili u veliki Božji san“. Neka to bude i naša odlika, pozvao je biskup.

 Jedan od divnih i velikih Božjih snova za čovjeka je san o obitelji, ustvrdio je dubrovački biskup. Taj san kad je ostvaren najsavršenije odražava njegovu sliku, pomaže ljudima razumjeti Boga kao i njegov odnos prema njima. „Nažalost danas je, zbog malih snova, a zapravo sebičnih interesa, taj Božji san došao u veliku krizu. Sve veći broj rastava i sve manji broj sklopljenih brakova, sve manji broj djece… Sve je to znak da smo prestali sanjati. I osobito da smo svoje male stavili ispred velikog Božjeg sna za nas, za svijet, za svu stvorenu stvarnost.“

O ugroženosti ali i opstanku obitelji u vremenu u kojem živimo biskup je rekao: „Znam da je danas moderno – kako s oltara, tako i na druge načine – grmjeti protiv sekulariziranog društva i različitih suvremenih ideologija, a onda i različitih loših zakonskih rješenja koja ne pogoduju boljitku obitelji nego je čak i ugrožavaju. Koliko god da su sve te naše tvrdnje o ugroženosti obitelji od loših pravnih sustava i ideološki obojenih zakona točne, te tvrdnje ipak nisu cjelovita istina. Sve to jest problem, ali ipak nije glavni problem u tome. Glavni je problem u tome što smo prestali sanjati. To dokazuju one obitelji koje su, usprkos svemu, uspjele i uspijevaju. A uspjele su ne zato što su se uspjele oduprijeti izazovima sekularizacije i ideologija, nego jer su se uspjele othrvati napasti da svoje male i sebične snove i interese, koje istina sekularizacija i razne ideologije potiču, stave ispred velikog Božjeg sna o ljubavi i služenju koji su temelj svakog uspješnog braka i svake sretne obitelji. Taj se veliki Božji san može ostvariti i ostvaruje i na druge načine, ali ipak, za većinu, taj je način onaj iskonski poziv na brak i obitelj. On je tako važan da ga je Isus uzdigao s naravne razine na razinu milosti, sakramenta.“

Samokritički se biskup osvrnuo na takvo stanje ustvrdivši kako tome doprinose i „naši neuspješni pastoralni programi u radu s mladima i s mladim obiteljima, ali i obiteljima u krizi“. Osobno sam po tom pitanju najodgovorniji, ali priznajem da ne znam izlaz, nastavio je dubrovački biskup koji je i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj. Dodao je kako se traže izlazi, ali nažalost ne nalaze. Potom je istaknuo kako „ima nešto što je važnije od svih naših programa i projekta“, a to je „da ponovo počnemo sanjati“.

Za razumijevanje važnosti toga i biti velikih snova pozvao se na misli pape Franje koje upućuje na tu temu mladima, ali nije na odmet ni starijima. Papa Franjo je, na primjer, mladima u Skoplju poručio da budu klesari svojih snova poput svoje sugrađanke sv. Majke Terezije koja je zato što je sanjala svoj život posvetila ljubavi prema najpotrebnijima. Mladim Talijanima je krajem prošle godine papa Franjo objasnio da je značajka svih velikih snova zamjenica „MI“. On to ovako slikovito objašnjava: „Jednom me je neki svećenik upitao: ‘Reci mi, što je suprotno od JA?’ Naivno sam nasjeo i odgovorio: ‘Suprotno od JA je TI.’ „Ne, Oče: to je uvijek rat. Suprotno od JA je MI. Ako ja kažem: Nasuprot si TI, započinjem rat. Ako kažem da je nasuprot mom egoizmu MI, počinjem stvarati mir, zajednicu, potičem san o prijateljstvu, miru. Zamislite: istinski snovi su snovi o nama. Veliki snovi uključuju, otvoreni su, dijele, rađaju novi život. I veliki snovi, da bi takvi ostali, imaju potrebu neiscrpnog izvora nade, Beskonačnog koji puše iznutra i širi ih. Veliki snovi imaju potrebu Boga da ne bi postali fatamorgane ili delirij svemoći. Ti možeš sanjati velike snove, ali ako si sam to je opasno, jer možeš upasti u delirij svemoći.“

Propovijed je biskup zaključio mišlju kako je način za izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo „da se počne ponovo sanjati u našoj Crkvi i domovini veliki Božji san, koji uključuje dobar brak i sretnu obitelj, da se prestanemo previše brinuti za svoje JA nasuprot TI drugog i s drugim na svim razinama postanemo MI, brinući se za druge i njihovo dobro više nego li za svoju korist, ali i dozvoljavajući Bogu, po Duhu Svetome, da nas on iznutra širi, kako bi naše srce moglo rasti u ljubavi i postajati sve sličnije njegovom srcu“. Kad se to dogodi sve će ponovo biti onako kako treba biti jer ponovo ćemo biti sanjari koji su svoje male snove ugradili u veliki Božji san, zaključio je biskup i poželio svima da se to uistinu dogodi te da to bude „početak preobrazbe naših obitelji, Crkve i društva“. Čestitao je svima blagdan Svete obitelji.

Na kraju mise svima se obratio župnik Šljivić koji se prisjetio sastanka prvog pastoralnog vijeća nakon što je preuzeo župu na kojem je iznio svoj program u kojem je istaknuo da želi da župa postane jedna živa zajednica, jedna velika obitelj. Istaknuo je podršku biskupa i pritom je zahvalio na povjerenju koje mu je biskup dao kada mu je povjerio ovu župu. Rekao je da imamo snove, ali da bi ih ostvarili potrebna je mudrost te još više molitva. Zamolio je biskupa da se moli za cijelu župnu zajednicu, a također je zamolio župnu zajednicu da moli za biskupa. Rekao je da se nada da će svi u zajedništvu s biskupom početi ostvarivati snove i postati jedan mali kotačić u spasenju, a to je moguće ako „primimo Gospodina među nas u naše obitelji“.