Biskup Uzinić na Dan državnosti: Zlatno pravilo je minimum za međuljudske odnose u Hrvatskoj

Čestitajući svima Dan državnosti, biskup Uzinić naglasio je tri nakane na koje namjenjuje misu. Prva je za sve one koji su svoje živote ugradili u našu domovinu, njezinu slobodu i državnost osobito za poginule hrvatske branitelje, prvog Predsjednika i sve koji su u suradnji s njim sudjelovali u stvaranju države a koji više nisu među živima; druga nakana je molitva za domovinu – a domovina nije prostor nego ljudi – za njezinu sadašnjost i budućnost , za one koji nas vode i sve nas koji je činimo, a sve nas je manje; treća nakana je zahvalnost, zahvalnost Bogu za dar domovine, za sve milosti koje je našoj domovini – a domovina nije prostor nego ljudi – davao u prošlosti, zahvalnost za sadašnjost kao i za budućnost.

Tumačeći tri misna čitanja biskup Uzinić je iz njih izvukao neke naglaske i povezao ih sa sadašnjim trenutkom. Prvo čitanje iz Knjige Postanka je govorilo o tome kako su se u miru podijelili Abram i Lot. Ovo nas čitanje podsjeća na događaj kojeg se danas spominjemo kada je donesena ustavna odluka o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, kazao je biskup i dodao kako je tome prethodio referendum na kojem je izražena želja hrvatskog naroda da živi u samostalnoj državi. S druge strane postojalo je neprihvaćanje takve odluke od strane tadašnjih jugoslavenskih i srpskih vlasti, a i nekih drugih, u tadašnjoj zajedničkoj državi. Zašto nas ovo čitanje podsjeća na taj događaj, upitao se biskup te nastavio: „Zato što vidimo da kada postoji iskrena želja dva brata, oni se mogu mirno razići i svaki na svom području nastaviti miran život. Abram i Lot su uspjeli. Nažalost, republike bivše Jugoslavije to nisu uspjele, mi to nismo uspjeli, nego smo svoju neovisnost i slobodu morali izboriti ratom, obranom od zločinačke agresije koja nije poštovala prava drugoga da živi samostalno i slobodno, onako kako on želi.“

Drugo čitanje iz Psalma 15 biskup je povezao s tim kakvi bi trebali biti odnosi u državi nakon što smo je stvorili odnosno kakav bi trebao biti doprinos svakog pojedinca. Ponovio je ono što se često spominje kako nije dovoljno govoriti da si Hrvat i busati se u prsa.

Želimo li na pravi način izgrađivati domovinu, a domovina nije prostor nego ljudi, onda svatko od nas treba davati svoj doprinos međuljudskim odnosima, razvoju cjelokupne domovine i svih njezinih stanovnika. Koji je doprinos koji bismo mi kao katolici trebali davati svojoj hrvatskoj domovini, upitao se biskup Uzinić te kao odgovor parafrazirao snažne riječi pročitanog psalma: „Onaj tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom. Koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se boje Gospodina. Koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna.“ Skrenuo je pozornost osobito na poštovanje danih obećanja koje političari daju narodu i zaklinju se da će ispuniti ono što su u programu obećali i to ne bi smjeli prekršiti. „Ovo je ono čime bismo mi kao stanovnici Republike Hrvatske trebali davati doprinos našoj domovini i tako je izgrađivati.“

A iz trećeg čitanja, iz Evanđelja po Mateju, biskup Uzinić naglasio je zlatno pravilo o odnosu kakav bismo trebali imati prema drugima, prema onima koji su manjinama, prema onima koji su slabi, prema svakom čovjeku pa i susjednim državama. Jer da se ovog pravila držalo u trenutku nakon donošenja ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, rata sigurno ne bi bilo. To pravilo u pozitivnom obliku glasi: „Sve što želite da ljudi vama čini činite i vi njima“ i u negativnom obliku: „Što ne želiš da drugi čini tebi nemoj ni ti činiti njemu“. To pravilo prisutno je i u drugim kulturama i religijama, a proizlazi iz prirode čovjeka koji je svjestan da ako želi da mu drugi ne čini zlo ni on zlo ne treba činiti drugome i ako želi da mu drugi čini dobro i on drugome treba činiti dobro.

Istaknuo je kako je to minimum dok Isus od kršćana traži i više od toga a to je međusobna ljubav u stupnju kao što je Isus ljubio ljude, te ljubav prema neprijateljima. Mi se danas sjećamo onih koji su tako ljubili domovinu i u nju ugradili svoje živote, kazao je biskup. Ali nažalost, moramo priznati da je bilo i nedostatka spomenutog minimuma zbog toga se želimo pokajati. Kad i kako nedostaje taj minimum, upitao se biskup. Kao primjer naveo je nedavni slučaj pravljenja kukastog križa od drvenih klupa na igralištu u Hladnici u Dubrovniku.

„Prizivanje makar i u igri, ne znam koji su razlozi, simbola pod kojim se dogodilo toliko zla i pod kojim su toliki milijuni ljudi ubijeni, je zaboravljanje ovog osnovnog principa: ne činiti drugom što ne želiš da ti drugi učini te činiti drugome što želiš da on tebi učini. A koliko je to tek daleko od onog Isusovog: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“, kazao je biskup Uzinić. Dodao je i primjere zajedničkog crtanja simbola U i križa gdje se simbol jednog totalitarizma želi spojiti sa simbolom spasenja, a to je nespojivo.

„To govorim danas zato što smatram da je potrebno reći da svi oni koji pokušavaju današnju Republiku Hrvatsku koja je stvorena ustavnom odlukom o samostalnosti i suverenosti prije 28 godina, spojiti s tim režimom, žele zlo Hrvatskoj. Ne samo da žele zlo Hrvatskoj. Nego sadašnju Hrvatsku žele pretvoriti u Hrvatsku koja onda ona nije sposobna ni za onaj minimum: ne čini drugom što ne želiš da ti on učini i čini drugom što želiš da ti drugi učini“, istaknuo je dubrovački biskup

Biskup je negativni oblik zlatnog pravila povezao i s odnosom prema nerođenima: nemojte činiti drugima što ne biste željeli da oni vama učine. Dodao je kako je i to jedan problem za koji su se katolici nadali da će se u ovih 28 godina slobode riješiti i tko zna kad će se riješiti i kako stvari stoje neće se pozitivno riješiti. Osvrnuo se i na inicijativu „Hrvatska moli za život“ koja nije baš široko zaživjela, a koja se moli od 25. ožujka do 25. prosinca, te na 25. u ovom mjesecu, koji je i Dan državnosti, pozvao vjernike da joj se i sada mogu priključiti.

Na kraju propovijedi biskup Uzinić citirao je Georga Bernarda Showa, irskog pisca i nobelovca, koji je rekao da najgori grijeh protiv svojih bližnjih nije mržnja nego ravnodušnost. Ona je u središtu nehumanosti. „Nemojmo biti ravnodušni“, pozvao je biskup Uzinić okupljene kršćane. „Problem nas kršćana u II. svjetskom ratu, za vrijeme holokausta, u ustaškom režimu, a možda i kasnije u komunističkom režimu bilo je to da nismo dizali svoj glas. Nismo ubijali ali smo možda bili ravnodušni prema patnji svojih bližnjih. Problem odnosa prema nerođenima danas, a i ovim drugim pojavama koje se događaju, nije mržnja nego ravnodušnost a ona je u središtu nehumanosti. A budemo li ravnodušni – da, domovinu imamo – pitanje je hoćemo li je imati.“

Propovijed je dubrovački biskup završio Molitvom za život sv. Ivana Pavla II., čovjeka koji je mnogo učinio da Hrvatska bude prepoznata i priznata kao neovisna država. Molitva se nalazi u njegovoj enciklici „Evanđelje života“.

Uz biskupa su suslavili generalni vikar don Hrvoje Katušić, katedralni vikar don Marin Lučić i drugi svećenici. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi s voditeljicom profesoricom Majom Marušić. Pred kraj mise otpjevana je hrvatska himna a završnom pjesmom „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata“ okupljeni su se vjernici molitvom za dobrobit domovina obratili Kristovoj majci.