U propovijedi je biskup govorio o sv. Josipu, istaknuvši posebno njegovu pravednost. Tumačeći u čemu se sastojala Josipova pravednost, biskup Uzinić je kazao kako bi se na temelju pročitanog evanđeoskog ulomka moglo zaključiti da je Josip bio pravedan jer nije želio Mariju izvrgnuti ruglu nego ju je kanio potajice napustiti. Biskup je dodao kako to nije pravi razlog nego je pravi razlog zapravo Josipova odluka da slijedi svoje snove.

„Josip u snu odlučuje, Josip sanja. Ono što Josipa čini pravednim je preokret koji se događa u snu, koji ga potiče da ostavi svoje snove i da počne slijediti Božje snove, da se odrekne sebe i svojih planova i svoj život stavi u službu Boga i njegovih planova, u službu Božjih snova o čovjeku i njegovom spasenju, a za to mu je potreban, između ostalih, Josip“, opisao je biskup. „To je trenutak koji Josipa s njegovim snovima, koji je možda pravedan na ljudski način, pretvara u pravednika na Božji način“, pojasnio je.

Josip je čuo u snu da se ne boji uzeti Mariju i kad se probudio od sna, i upravo po tom je pravedan, učinio je kako mu je naredio Gospodin, nastavio je biskup. Ljudska pravednost ne želi nekom učiniti zlo, ona se povlači. Božja pravednost ne dopušta povlačenje, nije joj dovoljno ne učiniti zlo. Ona od Josipa traži preuzeti odgovornost, uložiti ono što ima ne u svoje planove nego sve staviti na raspolaganje Bogu i njegovim planovima.

To je ona pravednost, o kojoj je papa Franjo govorio u Godini milosrđa, koja se pretvara u milosrđe. Za Boga je milosrđe pravednost, za Boga je ljubav pravednost, istaknuo je dubrovački biskup. „U Josipovom slučaju vidimo kako je prava pravednost u ljubavi koja se stavlja na raspolaganje drugima, u ljubavi koja služi“, rekao je mons. Uzinić.

Bog je od Josipa tražio dvije stvari: da uzme i zaštiti Mariju te da da Isusu legitimitet, ustvrdio je biskup. U snu se Josipu objašnjava da je ono što je u Mariji začeto po Duhu Svetom, da se u njoj dogodilo novo stvaranje, da je onaj ruah (duh) koji je lebdio nad vodama, koji je u hebrejskom jeziku ženskog roda, sišao na Mariju i u njoj izveo novo stvaranje po kojemu se dogodilo utjelovljenje.

Josip, koji je poput Abrahama s vjerom i nadom bio pozvan ostaviti svoje snove i krenuti u nepoznato, ima zadaću zaštititi onu koja je prije njega sa svojim ‘neka mi bude’, također napustila svoje snove koji su, uz ostalo, uključivali Josipa, i počela sanjati Božje snove. I po tome postala majka Boga koji se utjelovio i odlučio postati čovjek.

Druga Josipova zadaća bila je dati Isusu legitimitet. Iz prvog čitanja saznaje se da je Davidu obećan potomak, a Josip je taj koji će time što će mu dati ime, dati Isusu legitimitet Davidova potomka. Isus nije krvni potomak Davidov, ali je po Josipu to postao.

Josip, kad se probudio od svog sna, jer je bio pravedan na Božji način, izvršio je te dvije stvari počinjući snivati Božje sne, kazao je biskup.

„Svi mi imamo svoje sne, želje i planove. Josip nas svojim primjerom poziva da svoje sne uskladimo s Božjim snom, a to je uvijek i ponovo plan spasenje za nas same, a po nama i za druge oko nas. To je razlog što je i mene pozvao u ovu biskupiju prije osam godina, da ostavim svoje sne i da svoje sposobnosti i ono što jesam i mogu stavim vama na raspolaganje“, kazao je biskup i o svojoj službi. „Ali on to u različitim zvanjima – zvanje je uvijek odustajanje od svojih snova da bismo se stavili na raspolaganje Božjim snovima – traži od svakoga od nas. Bog sa svakim od nas ima plan uklopljen u onaj opći plan spasenja. To je plan i poziv da mu ono što možemo i imamo stavimo na raspolaganje. Da budemo pravedni, ne na ovaj zemaljski način nego na Božji. Da u tu svoju pravednost uključimo ljubav koja je poziv na služenje braći i sestrama“.

U drugoj Josipovoj zadaći biskup je pronašao i način na koji se to treba napraviti. „Kaže u snu anđeo Josipu da će Marija roditi sina kojem će nadjenuti ime Isus. Ime Isus znači Bog spašava ili Jahve je spasitelj. I to ime govori o načinu. Židovski narod je, a to se može osjetiti u čitanjima, očekivao tog Mesiju u kojem će Bog izvesti spasenje na svoj narod. U vrijeme Isusovog rođenja osobito snažno se, a to se vidi po tome kako ga prihvaćaju i slijede njegovi učenici, taj dolazak osobito promatrao kroz političku viziju. On je trebao biti politički osloboditelj vlastitog naroda koji će omogućiti izraelskom narodu da potlači sve narode na svijetu, da mu svi služe. U ovoj poruci i zadaći Josipu vidimo kako se ta vizija ruši kao kula od karata. Mesija koji se ovdje pojavljuje, taj koji donosi spasenje, nije to odlučio učiniti na politički način. On ne donosi socijalnu i društvenu ili neku drugu pravdu u ovaj svijet. On želi uništiti onog neprijatelja koji je uzrok svih drugih nepravdi, a taj neprijatelj je grijeh. On će spasiti svoj narod, ne od Rimljana, ne od političkih moćnika koji ga tlače, nego od grijeha koji uzrok svake tlake i nereda“, objasnio je dubrovački biskup te dodao: „Način za to napraviti nije ni moć ni sila ni vladanje. Način je poniznost, služenje, križ koji se već ovdje može nazrijeti i na kom će Mesija umrijeti iz ljubavi prema nama“.

„Josip je shvatio taj način. Bez riječi, skroman, tih, ponizan, cijeli život je vršio svoje poslanje. Neka i nama pomogne da i mi shvatimo taj način te da i mi ponizno, ne želeći vladati, u ljubavi služimo jedni drugima“, zaključio je.

Na misi je biskup pozvao vjernike na molitvu za papu Franju koji je taj dan slavio šestu obljetnicu papinske službe, za sve one koji su u sv. Josipu prepoznali svog zaštitnika: Crkvu, Domovinu, obitelji, očeve, one koji nose Josipovo ime te za umiruće s obzirom da je Josip i zaštitnik dobre smrti. Pozvao je također vjernike da mole i za njega kao svoga pastira. Na kraju su svi okupljeni na misi zapjevali Tebe Boga hvalimo, a generalni vikar Katušić uime svih okupljenih čestitao biskupu osmu obljetnicu službe.

Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Maje Marušić.