Ja, kao biskup, imam obvezu svake nedjelje slaviti misu za narod koji mi je povjeren, kazao je na početku mise mons. Uzinić, dodavši kako će u tu nakanu uključiti potrebe ovog trenutka te je pozvao vjernike da i oni uključe svoje nakane. Liturgijsko pjevanje na misi predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom profesorice Maje Marušić. 

Na početku propovijedi biskup je kazao kako je Isusovo evanđelje veoma zahtjevno. „On to dobro zna i to ne pokušava sakriti od onih koji ga žele slijediti. On nije poput onih koji, da bi postigli svoj cilj, govore ono što slušatelji i sljedbenici žele čuti. Toga imamo dosta u političkim kampanjama našeg vremena. Današnja evanđeoska stranica, njezin prvi dio (Mt 10, 37-42), najbolji je dokaz da je Isus drugačiji. On ne obećava ono što je nemoguće. I ne uljepšava stvarnost. Kaže: Tko ljubi oca ili majku, sina ili kći, više nego mene, nije mene dostojan. Tu je zatim i govor o križu koji za njim treba nositi. I o životu kojeg zbog njega treba izgubiti. Svatko normalan tko čuje takve riječi bi se okrenuo svojim poslovima, odmahnuvši rukom. Mnogi su to učinili. Ali, bilo je onih koji su ga slijedili i koji ga slijede, onih koji su, baš zato što je iskren, za njim išli i ima ih i danas.“ 

To što Isus govori je evanđeoski paradoks, nastavio je biskup u propovijedi, ali to Isus nije samo govorio nego ga je sam prvi živio. „Baš zato jer ga je sam prvi živio mi ga možemo prihvatiti. Jer Isus, jer je ljubio nas, ljubio nas je više, ljubio nas je do kraja, do smrti na križu, kad kaže da njega treba ljubiti više, ne kaže da druge trebamo mrziti ili ljubit manje. On nam tad kaže da druge trebamo ljubiti onako kako je on ljubio nas, da ih trebamo ljubiti u skladu s njegovim evanđeljem. I kaže nam još nešto, da se izdignemo, da proširimo svoju ljubav, da ne ljubimo samo svoje, svog oca, majku, brata, sestru, sina kći,  nego da se u ljubavi darujemo svima. Ljubav prema Kristu više je ljubav koja se daje do kraja. To je ljubav koja se ne zaustavlja na sebi i svojima, ljubav prema Kristu više je proširena ljubav“, objasnio je dubrovački biskup te kao primjer te proširene ljubavi naveo slučaj proroka Elizeja kojemu je jedna obitelj, da bi ga ugostila, proširila svoj dom. I to je za tu obitelj postao izvor blagoslova. „Mi smo pozvani proširiti svoje srce. Kad to učinimo, kad proširimo svoje srce, to će biti izvor blagoslova za sve nas. I za sve one kojima smo mi poslani. “ 

U drugom dijelu današnjeg evanđelja, blagoslov, koji je primila obitelj u Šunamu jer je primila proroka Elizeja, Isus obećava onima koji primaju njega i njegove, kazao je biskup. Njegovi su oni koji ga navješćuju. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao, citirao je biskup evanđeoski ulomak te dodao kako osim ovih koje Isus šalje, ima još jedna kategorija osoba za koju nas Isus poziva da je prihvatimo želimo li prihvatiti njega, a to su svi oni koji su u potrebi.

Nedjeljno evanđelje stavilo je naglasak na ovaj prvi vid, odnosno na primanje onih koji su od Isusa poslani da u njegovo ime navješćuju evanđelje. Isus obećava svima koji njih primaju svoj blagoslov i blizinu jer primajući njih primaju njega, i još više, primajući njega primaju i Oca koji je njega poslao, ustvrdio je biskup Uzinić. 

Biskup se u propovijedi posebno dotaknuo svećeničkih premještaja i župnih zajednica u koje dolazi novi svećenik, a to se može primijeniti i na redovnike i redovnice kao i one koji u sebi osjećaju potrebu da zbog evanđelja idu negdje drugdje.  Istaknuo je, spomenuvši  poteškoće vezane uz to da je sve manje svećenika a sve više zahtijeva, važnost prihvaćanja. „Veoma je važno da svećenik koji ide u premještaj prihvati svoje poslanje i one kojima je poslan. Ali isto tako je jednako važno da svećenik koji je poslan u pojedinu sredinu bude prihvaćen od te sredine. Prihvaćanje treba biti obostrano“, poručio je biskup. „Razborit svećenik koji prihvaća svoje poslanje ima razumijevanje za one kojima je poslan, za njihove potrebe te neće čim dođe sve okrenuti naopačke i misliti da od njega počinje svijet. S druge strane, i vjernici koji prihvaćaju svog svećenika, ne  prihvaćaju samo njega nego i njegovo viđenje organiziranja župne zajednice, a u našoj biskupiji sve češće župnih zajednica, koje da bi bilo legalno i legitimno treba proći savjetovanje u župnim pastoralnim vijećima. Treba biti kontinuiteta, ali i novosti koje evanđelje uvijek sa sobom nosi.“

Isus u nedjeljnom evanđelju želi istaknuti oboje, i potrebu da prihvaćamo i potrebu da budemo prihvaćeni, ustvrdio je biskup te kazao kao onima kojima se to dogodi Isus obećava blagoslov svoje prisutnosti, prisutnosti svojega Oca. „Želimo li biti na taj način blagoslovljeni, važno je da prihvaćamo i budemo prihvaćeni, da se  uključimo u ovaj niz. Da budemo oni koji primaju Isusa, ali i oni u kojima Isus dolazi drugima, kako bi ga i oni mogli primiti. I s njim, kako bismo i mi i oni, mogli primiti i njegovu plaću, za koju Isus kaže da ne može propasti“, zaključio je. 

Zatim je biskup u propovijedi govorio i o drugom načinu na koji smo pozvani prihvaćati Isusa samoga, a to je prihvaćanje onih koji su potrebni. To Isus osobito naglašava u poznatoj paraboli o Posljednjem sudu u kojoj će se prispodobiti u svima onima koji su gladni, žedni, stranci, goli, bolesni i zatočeni. A u  kojima smo, to je važno naučiti, ako im pomognemo pomogli njemu i obratno, naglasio je. 

Biskup je u tom kontekstu, kao priliku za prihvaćanje onih koji su potrebni, spomenuo važnu akciju Dubrovačke biskupije koja se ove nedjelje provodi na misama, a kojom se želi pomoći Zimbabweu: „Mojih nekoliko kuna za obrok u Africi.” Pozvao je vjernike koji su na misi da na izlazu iz crkve daju milostinju, koliko mogu, a one koji prate putem medija da pronađu način kako to mogu učiniti. 

Ovu afričku zemlju smo izabrali zato, jer, za razliku nekih drugih potrebnih zemalja tog područja, do sada nikad nismo pomagali, a već duži niz godinama se bori s teškom gospodarskom i socijalnom krizom kojoj je dugotrajna suša prouzročila dodatne probleme, objasnio je biskup. A sad se pojavio i koronavirus. Prema posljednjim podacima, koje je u siječnju 2020. objavio Svjetski program za hranu (WFP), ukupno 5,5 milijuna stanovnika ruralnih područja i 2,2 milijuna stanovnika u urbanim područjima te zemlje trpi zbog ozbiljne nestašice hrane. 

„Znam da ni nama u ovoj situaciji koju živimo nije lako, da i kod nas ima potrebnih. Posebno u Zagrebu koji je uz koronavirus pogodio i snažan potres, ali svejedno, mislim, da nismo usporedivi s njima. Zato smo danas, kad inače prikupljamo tzv. Petrov novčić odnosno pomoć za karitativne potrebe Svete Stolice koji je ove godine zbog pandemije odgođena za početak listopada, odlučili, baš na današnji dan i uoči svetkovine sv. Petra, prikupljati pomoć za gladne u toj afričkoj zemlji“, kazao je biskup Uzinić. 

Potaknuo je i dodatno vjernike da se odazovu akciji: „Ne možemo promijeniti njihovu situaciju, ali možemo pokušati nešto učiniti. Ako pokušamo nešto učiniti, ako ne ostanemo ravnodušni, ako nahranimo jedna usta na jedan dan, samim tim smo već nešto promijenili. Promijenili smo njihovu situaciju, ali i svoju. I svoj odnos prema Isusu, ali i njegov odnos prema nama. I dobili priliku, da mi koji smo na taj način Isusa prihvatili, budemo također prihvaćeni od Isusa.“ 

Svi koji žele sudjelovati u ovoj akciji mogu uplatiti pomoć putem računa Caritasa Dubrovačke biskupije otvorenog u OTP banci. Naziv računa je: CARITAS DU, PRIKUPLJANJE POMOĆI,  a broj računa: HR3924070001500003665 uz naznaku ZA ZIMBABWE.