Dubrovnik, (IKA) – Misu za Domovinu u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u petak 8. travnja predvodio je biskup dubrovački Mate Uzinić. Odogovarajući na pitanje zašto uopće moliti za domovinu, dubrovački biskup je rekao: “Ova naša molitva za domovinu prije svega jest i treba biti molitva zahvalnosti Bogu što imamo domovinu. Dugo je godina nismo imali i samo smo se potajno mogli nadati da ćemo je jednom ipak imati. To je molitva zahvalnosti za sve one koji su u nju i njezinu slobodu ugradili svoje živote. I molitva ponosa što je sastavljena od ljudi koji su to bili spremni učiniti. I kajanja i isprike za to što smo ponekad u zanosu prelazili granicu, ali i zbog toga što se ona Hrvatska kojoj smo s oduševljenjem klicali: “Imamo svoju Hrvatsku. Naša je! I bit će onakva kakvu sami želimo…”, u međuvremenu negdje izgubila zajedno s našim zanosom i onima koji su je branili.” Biskup Uzinić istaknuo je kako je to molitva i za hrvatsku sadašnjost opterećenu brojnim podjelama, prosvjedima, podmetanjima, očekivanjima nekih presuda i važnih odluka za narod i njegovu budućnost, ali i dezorijentiranošću mladih i obitelji. Zbog toga je u tu molitvu uključen i dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku, u Zagreb, 4. i 5. lipnja, kako bi on dao usmjerenja, ohrabrio narod i ponovno pokazao ljepotu u tome kako biti kršćanska obitelj, kršćanski mladić i djevojka, radnik i poslodavac, političar i novinar, biti kršćanin u svijetu i društvu koje se mijenja. To mnogi “pokušavaju dovesti u pitanje pozivajući nas na to da se stidimo toga što jesmo kao vjernici i pripadnici određenog naroda, da to zanemarimo, da se toga odrečemo”. “Ovo je molitva i za budućnost naše domovine jer bez molitve, ali i konkretnih odluka koje ćemo donijeti svi mi zajedno, a opet i svatko od nas osobno, ona, naša domovina, niti ne može imati budućnost”, rekao je biskup Uzinić.
Osvrnuvši se na liturgijska čitanja biskup je, o razlogu zašto su Isusu politički i vjerski vođe njegova naroda pripremili smrtnu presudu, rekao: “Taj razlog je bio to što je govorio istinu koja je provocirala i isprovocirala one koji tu istinu nisu željeli čuti. Kako se istinu ne može ušutkati, najbolje je ušutkati onoga koji tu istinu govori. Način nije važan. Ako je potrebno to može biti i križ, a mi znamo da se u križu mogu pronaći i sva stratišta, i sva grobišta, i svi zatvori, i sve klevete, i sve nepravde.” Progonstvo pravednika povezano je s Kristovim križem, rekao je propovjednik, poručivši kako treba uvijek moliti, posebno “u situacijama progonstva, jer progonstvo je, ma kako da nam to neshvatljivo zvuči, znak da smo njegovi.” “Autentični kršćanin jednostavno je osuđen na to da, poput svoga učitelja, bude znak protivljenja jer su kriteriji koje on zastupa i po kojima živi, nažalost, u suprotnosti s kriterijima svijeta i vremena u kojemu živi”, rekao je biskup Uzinić i dodavši kako Kristov mir ne znači “složiti se s nepravdom, nasiljem, egoizmom, nezainteresiranošću, popustljivošću, laži i komotnim zadovoljenjem s trenutačnim stanjem, jer ionako ništa ne mogu promijeniti”. Kako Kristov mir nije mir svijeta “nužna je odlučna borba svih nas na svim razinama kako bi konačno i u ovom našem društvu dobro pobijedilo zlo.” Oružje vjernika u toj borbi je molitva nakon koje slijedi usklađivanje vlastitog života s onim što smo otkrili u molitvi. “A baš tu smo, bojim se, zakazali. I baš zato domovina koju smo sanjali, koju smo mislili da imamo, nije onakva kakvu smo željeli. I baš zato nam je potrebna molitva, a uz molitvu i vlastito obraćenje.”
Nakon mise biskup Uzinić predvodio je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u kojeg je uključio molitvu za domovinu Hrvatsku i sve njezine građane.