Na početku slavlja okupljene obitelji i svećenike pozdravio je dekan Stonskoga dekanata don Miljenko Babaić. „Vi u Ponikvama dobro znate što je vino. Najgore što se obitelji može dogoditi jest da je bačva prazna, a za stolom da je čaša prazna. Treba je onda nadopuniti. Tako je i s brakom i obitelji. Ako se bačva isprazni, ako ljubavi ponestane, treba je nadopuniti da je ima za dobro svih. I sakrament se nadopunjava vjerom, molitvom, zajedništvom u obitelji“, kazao je dekan.

Svoje iskustvo obiteljskog života u vjeri s okupljenim obiteljima i svećenicima podijelili su članovi šire obitelji Lovrić, otac Ivan i majka Marija, koji su članovi biskupijskog Vijeća za život i obitelj i čije najmlađe dijete je ove godine bio ‘mali Isus’ u živim jaslicama u Dubrovniku, te djed Ante i baka Ana, koji su u braku više od četiri desetljeća. Oni su, uz ostalo, kroz primjer pokazali kako je važno u danu imati vremena za molitvu osobito onda kada se može više sa srcem moliti, a uz prošnje je potrebno naučiti zahvaljivati Bogu. Posvjedočili su također kako je važno kada svećenik upozori vjernike i objasni im zašto nešto nije dobro činiti.  Živjeti s Bogom svoju svakodnevicu njihov je način života do kojeg su i kroz životne poteškoće i križeve došli, ali s tim dolazi i radost življenja koju preporučuju i drugima. 

Svjedočanstvo šire obitelji Lovrić pokazalo je prekrasan primjer suživota više generacija, kazao je u propovijedi biskup Uzinić, te nastavio kako to nažalost nije često jer su okolnosti života danas otežavajuće. Bez obzira na sve ne može se dogoditi da mjesecima ili godinama mlađe osobe ne posjete ili ne nazovu svoje starije, a njima nije potrebno puno. 

Evanđeoski ulomak govorio je o ženi Grkinji koja je prešla preko svih zabrana i obzira te dobila od Isusa uslišavanje molitve za dobro svog djeteta. Biskup je to povezao sa svjedočanstvom bake Ane o molitvi te ustvrdio kako je molitva važna, za obitelji posebice obiteljska molitva. Postoje situacije kada je i molitva roditelja zaufana a djeca krenu drukčijim putem od onog kako roditelji žele. U svojoj slobodi oni biraju svoj put, a nekad ima i drugih razloga za to. 

Završna faza života kralja Salomona opisana u ulomku prvoga misnog čitanja pokazuje da su njegove žene okrenule njegovo srce prema drugim bogovima i ono nije više pripadalo Gospodinu. Bog mu je zbog toga rekao da će mu oduzeti kraljevstvo i predati ga, u vrijeme njegova sina, njegovim slugama. To nije osvetnički Bog nego je to posljedica života kakav je Salomon vodio, ustvrdio je biskup. On jest bio mudar ali je popuštao svojim strastima i drugi interesi su ga odvodili od bitnog pa nije na svog sina prenio svoju mudrost. Tumačeći kako se to dogodilo da otac svoju mudrost nije prenio na svog sina, biskup je istaknuo kako je to opomena svima, poslužio se slikom koju je dekan upotrijebio u pozdravnom govoru, da pijemo dobro vino cijeli život ne misleći da je vino u drugim bačvama bolje, i da imamo vremena jedni za druge, i da osobito imamo vremena za svoju djecu.  Mnogo se puta dogodi da je ‘bačva puna’ na početku bračnog i obiteljskog života, a da je na kraju prazna, da se poput Salomona na kraju nema ništa. 

Biskup je na kraju pročitao priču „Kako sijete tako ćete i žeti“ te i kroz taj primjer pokazao kako se trebaju događati pozitivne promjene u odnosu mlađih obitelji prema svojim roditeljima jer će se i njihova djeca prema njima jednog dana ponašati po tom uzoru kako su se oni ponašali prema svojim roditeljima. Poželio je i mlađim i starijim osobama uočavanje vrijednosti jednih u drugima.  

Na susretu obitelji vjernici su zajedno molili krunicu te su imali i prigodu za ispovijed.