Zagreb, (IKA) – Blagdan prvoga hrvatskog blaženika, biskupa Augustina Kažotića, dominikanca, rođenog Trogiranina, zagrebačkog i lucerskog biskupa prognanika, oca siromaha i duhovnog velikana, svečano je proslavljen 3. kolovoza u istoimenoj dominikanskoj župi na zagrebačkoj Peščenici. Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji s petnaestak svećenika. Završilo je molitvom za proglašenje bl. Kažotića svetim. Uime župne i samostanske zajednice biskupa Uzinića na početku mise pozdravio je o. Marko Bijelić, župni upravitelj. Misno slavlje glazbeno je animirao mješoviti zbor, za tu prigodu združen od svih zborova u župi. Blagdanskoj proslavi prethodila je devetnica s bližom trodnevnom pripravom, predvodio ju je splitski dominikanac o. Jozo Čirko.
U homiliji biskup je rekao da je da bl. Kažotić na čast i diku svom Dominikanskom redu u kojemu je stekao visoku naobrazbu i uživao glas učena i pobožna redovnika. “S njim se ponosi i njegova zagrebačka nad/biskupija u kojoj je kao biskup razvio živahnu pastoralnu djelatnost, posredovao među sukobljenim stranama, na poseban se način zauzimao za moralno-intelektualnu obnovu svoje biskupije, te dijelio obilnu milostinju”, nabrajao je u homiliji biskup brojna Kažotićeva dobra djela. “Započeo je i obnovu katedrale, a o svom trošku je sagradio i ubožnicu u kojoj su bolesni i siromašni putnici našli utočište i boravak. Ali njime se ponosi i talijanska biskupija Lucera kojoj je postao pastir jer se zbog političkih progona nije smio vratiti u Zagrebačku biskupiju, a u kojoj je također radio na vjersko-moralnoj obnovi i u kojoj je umro na glasu svetosti na današnji dan 1323., dakle pred točno 690 godina”, sažeo je biskup Kažotićev sveti lik. Posebno je istaknuo njegovo mudro i dobro upravljanje crkvenim dobrima, što je i danas vrlo aktualno.
Osnovna obilježja njegova pastirskog djelovanja sažimaju se u dvije riječi koje mogu biti i sažetak dvaju svetopisamskih ulomaka koji su nam upravo navješteni. Te dvije riječi su hrabrost i ustrajnost, rekao je biskup. Usporedio je blaženika sa starozavjetnim likom proroka Ezekiela, koji je upozoravao odgovorne na teško vjersko i društveno stanje onih koji su mu povjereni te je ustrajno, poput apostola Pavla, riječima i životom, ne iz vlastite pobude nego zbog službe koja mu je povjerena, besplatno navješćivao evanđelje služeći svima da bi ih što više stekao za Krista.