Dubrovnik, (IKA) – Veliki broj vjernika okupio se na večernjem pontifikalnom misnom slavlju koje je ispred dubrovačke katedrale na svetkovinu Uznesenja Marijina, 15. kolovoza, predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji više svećenika, među kojima su bili kanonici Stolnog kaptola, redovnici s područja katedralne župe te katedralni župnik don Stanko Lasić. U slavlju su sudjelovali i dubrovački bogoslovi i sjemeništarci kao i redovnice iz svih redova u biskupiji. Evanđelje je navijestio đakon don Tomislav Sikavica.
Biskup je u propovijedi govorio o značenju Marijina uznesenja na nebo za sve vjernike. Uvodno je naveo dijelove iz predslovlja svetkovine u kojima je izražena bit onoga što se ovo svetkovinom slavi i ispovijeda. „Danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu”, citirao je biskup te dodao kako ovim blagdanom slavimo i ispovijedamo „bit onoga što se dogodilo Mariji”, ali „mi slavimo i ispovijedamo i bit onoga što će se dogoditi nama, a čemu je njezino uznesenje na nebo tek početak. Ono što se njoj dogodilo, dogodit će se i svima nama, Crkvi, a po Crkvi je kao poziv upućeno i cijelom čovječanstvu.” Marijina sudbina, sudbina je svakog od nas, sudbina je Crkve, nastavio je biskup. „To bi trebala biti i sudbina cijelog čovječanstva. Za to smo stvoreni. Za to smo otkupljeni.” Potkrijepio je to riječima iz pročitanog ulomka iz Prve poslanice Korinćanima koje govore o Kristovu uskrsnuću od mrtvih te da će biti oživljeni svi koji su Kristovi. „Bilo je dolično da Blažena Djevica Marija, ‘koja je iz svoga krila rodila (Božjeg) utjelovljenog Sina’, bude prva u redu nakon njega. I jest. To je ono što danas slavimo. Ali tu nije kraj. Nakon nje slijede i svi ostali”, kazao je biskup.
Zatim se osvrnuo na evanđeoski ulomak o Marijinu pohodu Elizabeti rekavši kako se u njemu nalazi „bit onoga što Crkva, kojoj je Marija početak, slika i putokaz, a s Crkvom i u Crkvi i mi kršćani, treba činiti da bi Marijina sudbina bila i naša sudbina, a s nama i sudbina čovječanstva.” Iz Elizabetina obraćanja Mariji biskup je naglasio dvije riječi: povjerova i ispuniti. „U riječi ‘povjerova’ nalazi se bit onog Marijina, a u riječi ‘ispuniti’ onog Božjeg. Marijin ‘povjerova’ ima za posljedicu Božji ‘ispuniti’. Njezin ‘povjerovati’ i njegov ‘ispuniti’ u sebi sažimaju ne samo utjelovljenje koje se već dogodilo, nego i cijeli Marijin život, uključujući i njezino uznesenje dušom i tijelom na nebo. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina”, rekao je dubrovački biskup te nastavio kako je to i naš način, način Crkve za pridruživanje Marijinoj sudbini. Isus je, naime, proširujući Marijinu sudbinu one koja je blažena na sve one koji vjeruju u evanđelju bdjenja ove svetkovine rekao: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!”
Dubrovački biskup potom je naveo misli najnovijeg dokumenta pape Franje Gaudete et exultate (Radujte se i kličite) koji je za temu uzeo svetost, a biti svet znači biti uvršten među blažene, one koji su povjerovali da će se i na njima ispuniti ono što im je rečeno od Gospodina. Papa Franjo poručuje da biti svet ne znači kopirati druge, te se poziva na Drugi vatikanski sabor koji je govorio o općem pozivu na svetost, i kaže da je „važno… da svaki vjernik prepozna vlastiti put i dopusti da iz njega proiziđe ono najbolje, a što je Bog toliko osobno usadio u njega… a ne umarati se oponašajući nešto što nije namijenjeno njemu. Svi smo pozvani biti svjedocima, no, postoje mnogi oblici postojanja kojima možeš svjedočiti.” Marijin način bio je jedinstven u povijesti spasenja, ustvrdio je biskup Uzinić i dodao da njezin put svetosti, koji je okrunjen nekim jedinstvenim milostima, nije i naš put. „Ali jest njezin način prihvaćanja s vjerom Božje volje, jest njezin način biti ponizna i neznatna pred Božjom veličinom, biti Božja službenica, jest njezin način biti Božji siromah, neznatan i gladan kojega Bog obilno obasiplje svojim dobrima, kako se ona sama opisuje u hvalospjevu Veliča, izokrećući sustav vrijednosti našeg svijeta, kojemu se to mora dogoditi želi li taj naš svijet postati Božji svijet, jest, kako će Papa naglasiti u nastavku svoga dokumenta, biti poput nje onaj koji živi logikom blaženstava i milosrdne ljubavi, a ona je, svjedoči to današnje evanđelje i svaka riječ u njemu, najugledniji primjer života u skladu s tom logikom i ljubavlju.” Važno je pri tome da svatko poput Marije daruje čitavog sebe.
U nastavku propovijedi dubrovački biskup vjernicima je predložio konkretne poruke pape Franje kako bi postigli svetost u svome životu: „Često smo u napasti da pomislimo kako je svetost pridržana za one koji su u mogućnosti biti podalje od običnih obveza, kako bi se puno vremena posvetilo molitvi. To nije tako. Svi smo pozvani biti svetima. Živeći s ljubavlju i dajući ponaosob vlastito svjedočanstvo u svakidašnjim poslovima, tamo gdje jesmo. Jesi li redovnica ili redovnik? Budi svet živeći radosno svoje predanje. Oženjen si? Budi svet ljubeći i brinući se o svom mužu ili ženi, kao što je to učinio Krist za Crkvu. Radnik si? Budi svet vršeći pošteno i stručno svoj posao u službi braći. Roditelj si, ili baka ili djed? Budi svet učeći sa strpljenjem djecu da nasljeduju Isusa. Imaš li vlast? Budi svet boreći se za opće dobro i odričući se svojih osobnih interesa.” Svetost na koju te Gospodin poziva rast će kroz male stvari. Primjerice: neka žena ide na tržnicu u kupovinu, sretne susjedu i počne razgovarati, i tako krenu ogovaranja. No, ta žena u sebi odluči: ‘Ne, neću ni o kome loše govoriti.’ To je korak prema svetosti. Zatim, kod kuće, njezin sin zamoli da ga posluša o nekim maštarijama, i unatoč tome što je umorna, ona sjeda pored njega te ga strpljivo i s ljubavlju sluša. Evo druge prilike za posvećenje. Zatim, doživi neku nevolju, no, tad se sjeti ljubavi Djevice Marije, uzme krunicu i moli s vjerom. Ovo je još jedan put k svetosti. Zatim iziđe na cestu, sretne siromaha i zaustavi se razgovarati pažljivo s njim. To je također korak naprijed.”
Upozorio je zatim, a o tome je govorilo i prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja, da postoji i „onaj kojemu se ne sviđa pomisao da mi budemo dionici Marijine sudbine”. Zato je kršćanski život trajna borba u kojoj treba snage i hrabrosti kako bi se izdržalo u napastima Đavla i naviještalo evanđelje, o čemu govori i Papa u dokumentu. „Ova je borba jako lijepa, jer omogućuje slaviti svaki put kada Gospodin pobjedi u našem životu”, kaže također papa. To nije samo borba „sa svijetom i mentalitetom svijeta, koji nas obmanjuje, umrtvljuje i svodi na prosječnost, bez zauzetosti i radosti” i tu se sve „ne svodi na borbu proziv vlastite slabosti i vlastitih sklonosti (svako ima svoje: lijenost, požuda, zavist, ljubomora, i tako redom)”, nego je to „također stalna borba protiv Đavla, koji je knez zla.”
Dubrovački biskup uz to je naveo i kako papa Franjo dok govori o Đavlu kao neprijatelju naše svetosti upozorava da se tu ne radi „o mitu, slici, simbolu, figuri ili nekoj ideji”. Razmišljajući na taj način „smanjujemo nadzor, zapostavljamo sebe i … ostajemo još izloženiji. … I … dok mi smanjujemo obranu, on se koristi prigodom da nam uništava život, naše obitelji i naše zajednice, jer „kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” No, ne trebamo se bojati jer imamo moćno oružje koje nam Gospodin daje, a to su: vjera, koju izražavamo molitvom, razmatranje Božje Riječi, slavljenje mise, euharistijsko klanjanje, sakramentalno pomirenje, djela ljubavi, život u zajednici, misijsko zauzimanje. Uz sve to tu je i Marija, koja gleda Boga licem u lice i pred njim nas trajno zagovara u životnoj borbi, kako bismo i mi, Crkva i cijelo čovječanstvo predvođeno Crkvom, bili jednom pridruženi njezinoj sudbini, zaključio je biskup Uzinić.
Nakon mise svečana procesija u kojoj je nošena slika Gospe od Porata krenula je od katedrale prema gradskoj luci i natrag. Sliku Gospe od Porata nosili su: zapovjednik Bogomir Vuković, kapetan Zvonimir Cetinić, kapetan Dubravko Sekondo, kapetan Ivo Bošković, upravitelj stroja Miro Tomašević, i kapetan Huan Knego. Biskup je u gradskoj luci pred slikom Gospe od Porata izmolio molitvu, posebno za mornare i sve putnike. Liturgijsko pjevanje za vrijeme mise i u procesiji predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Jelene Mikulandra. Za svetkovinu vjernici su se pripravljali trodnevicom koju je predvodio isusovac o. Sebastian Šujević. Na sam blagdan prijepodne u katedrali je slavljeno više misa, a vjernici su dolazili zapaliti svijeću i pomoliti se za svoje potrebe pred slikom Gospe od Porata.