O vlč. Zlatku Sucu u posljednje se tri godine u vjerničkoj i medijskoj javnosti prilično pisalo, a za njegovo je djelovanje pobuđeno veliko zanimanje, ponajviše zbog pojavljivanja znaka križa na njegovu čelu, odnosno pojavljivanja znakova rana na rukama, nogama i boku. Od tih događaja vezanih za njegovo službovanje u Novalji u svibnju 1999. pa sve do posljednjega boravka u SAD-u, vlč. Sudac postao je poznat i tražen svećenik, koliko zbog znakova koje ima toliko i zbog načina govora, ali i različitih darova koje posjeduje. Bio je to povod razgovoru s njegovim ordinarijem krčkim biskupom Valterom Županom.

1. Pri samom početku Vaše biskupske službe našli ste se pred jednom, za većinu biskupa, nesvakidašnjom pojavom. Vaš mladi svećenik Zlatko Sudac nesumnjivo se našao u središtu vjerničke pa onda i medijske pozornosti zbog, u najmanju ruku, vrlo neuobičajenih događaja. Možete li danas, nakon pune tri godine od pojave tih fenomena, reći kako se sve to odnosilo na Vašu službu i kako danas kao biskup gledate na te događaje.

Vlč. Zlatko Sudac je svećenik Krčke biskupije koji je još u tijeku svoje priprave za svećeništvo pokazivao svojevrsne sposobnosti i darove. On je mlada, kreativna osoba, voli učiti od života i raditi na sebi. Kao mladi svećenik, od prvog je dana sve sposobnosti i darove podario Crkvi. Nastojim, kao njegov biskup, sve njegove darove i sposobnosti prepoznati, prosuđivati i voditi. Djelovanje vlč. Zlatka izazvalo je medijsku pozornost, koja je koliko pomogla toliko i odmogla, u osvjetljavanju njegova poslanja. Sve što se događa u životu povjerenih mi vjernika-laika i svećenika, prihvaćam kao izazov, pred kojega me Bog postavlja i očekuje da na to odgovorim kao otac i pastir. Nastojao sam i nastojim se tako odnositi i prema svećeniku Zlatku, vodeći računa o njegovim sposobnostima i darovima. Nastojim i nadalje prepoznavati veličinu Božjeg plana u životu toga mladog svećenika i molim za dar razlučivanja da ne bih nesmotrenom odlukom onemogućio dobro. S velikom nadom i radošću u srcu gledam na budućnost toga mladog svećenika i svoje biskupije.

2. Može li se sada, nakon što su dobivena relevantna mišljenja medicine i autoriteta iz područja duhovnosti, reći nešto više o pojavi križa na čelu vlč. Suca, odnosno o ostalim njegovima znakovima i darovima, o kojima se čulo više u kuloarima i u tisku nego li iz službenih izvora?

Danas nakon dobivenih relevantnih mišljenja medicinskih stručnjaka, može se nešto više reći o znakovima i pojavama koje prate vlč. Suca. Za vrijeme službovanja u Novalji, u svibnju 1999. g., pojavila mu se na čelu stigma u obliku rimskog križa. U listopadu 2000. g., za vrijeme boravka u Italiji, pojavile su mu se stigme na zapešću ruku, na nogama i boku. Molio sam i dobio savjet i pomoć više kompetentnih osoba i institucija u rasvjetljavanju tih događaja. Svima zahvaljujem na pruženoj pomoći. Utvrđeno je da stigma na čelu vlč. Zlatka nije prouzročena nikakvim mehaničkim sredstvom, podražajem, laserom, ili kao posljedica oboljenja tkiva. Biopsija nije pokazala nikakvu anomaliju u području kože, krvi i tkiva. Vlč. Zlatko je psihički zdrava i uravnotežena osoba, koja pokazuje stanovite sposobnosti u određenim segmentima svoje osobnosti. Crkva će uvijek mudrošću Duha Svetoga bdjeti i čekati kako bi se u vremenu pokazali plodovi. Vlč. Zlatko provodi intenzivni duhovni život te mislim da su neki događaji i pojave u uskoj vezi s intenzitetom njegova duhovnog života.

3. Naša javnost, i vjernička i ona koja se za fenomen zanima samo iz znatiželje, nerijetko dobiva dojam da se crkveno vodstvo prema vlč. Sucu odredilo s velikim oprezom, pa čak i ponešto restriktivno. Koliko u tome ima istine i zbog čega je vlč. Sudac “morao” često izbivati izvan matične biskupije i domovine?

Duhovni život spada u područje intime Boga i čovjeka i treba biti zaštićen primjerenom diskrecijom kako bi se sačuvalo dostojanstvo osobe, mir i uvjeti za duhovni napredak osobe. Vlč. Zlatko je kao i svaki drugi svećenik Krčke biskupije imao svoje polje rada s odgovarajućim ovlastima. Vrijeme koje je proboravio izvan Krčke biskupije i izvan domovine iskorišteno je za kliničke analize i za kontakte s osobama priznate kompetencije na polju duhovnosti, a uz to je i učio strane jezike te produbljivao teološko znanje.

4. Možete li reći što je vlč. Sudac radio u ove posljednje tri godine i kakav je njegov odnos prema svome ordinariju?

Vlč. Zlatko Sudac zaređen je 29. lipnja 1998. godine, na blagdan sv. Petra i Pavla u Krčkoj katedrali. Kao svećenik obnašao je više službi u svojoj biskupiji, bio je župski vikar u Novalji te posebno zadužen za pastoral mladih. Radio je s mladima koji su bili na rubu društva i izloženi stvarnim problemima današnjeg vremena. Koristeći svoje darove za umjetnost, pomogao je izgradnji pastoralnog doma u Novalji. Ljeti 1999. g. postavio sam vlč. Zlatka za voditelja duhovnih susreta u domu “Betanija” u Ćunskom. Vodio je duhovne obnove i duhovne vježbe na području naše biskupije, u nekim mjestima izvan biskupije te duhovne susrete u inozemstvu gdje je boravio, između ostalog, zbog intelektualne i duhovne naobrazbe. Za Crkvu je poslušnost jedna od najvažnijih potvrda autentičnosti duhovnog života dotične osobe. Kao krčki biskup, mogu reći da je vlč. Zlatko pokazao poslušnost svome ordinariju, čak i onda kada su okolnosti života učinile da to bude zaista teško.

5. Kako gledate na činjenicu da ljudi s velikom pozornošću slušaju propovijedi vlč. Suca i, s tim u vezi, ne gledate li na te darove kao na suvremen oblik nove evangelizacije – o kojoj se mnogo priča – a ipak zatvorenost za medije njegovih riječi kao da je u suprotnosti s osnovnim crkvenim poslanjem – naime da evanđelje navješćuje svim sredstvima i načinima?

Istina je da ljudi otkrivaju u riječima vlč. Zlatka autentičnost evanđelja. Samo osoba koja živi evanđelje može evangelizirati, to jest prenositi drugima Isusovu poruku na uvjerljiv, razumljiv i vjerodostojan način. Tu je tajna nove evangelizacije koju prepoznajem u djelovanju vlč. Zlatka. On naglašava povratak molitve u obitelj, zalaže se za vrijednosti Crkve kao zajednice života i čovjeka. Uz dar neposrednog prenošenja Božje poruke lako dopire do srca ljudi i probuđuje vrijednost sakramenata. Ono što vlč. Zlatko propovijeda nepoznato je djelatnicima medija zbog njihova nesudjelovanja na duhovnim programima. Djelatnici medija mogli su prisustvovati velikim skupovima na kojima je on govorio, na primjer u crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu. Hrvatska Televizija snimila je s njime dosta opsežan razgovor i reportažu. Nije poteškoća u nedostupnosti medijima, nego kako autentično prenositi njegove nastupe.

6. O djelovanju vlč. Suca već je napisano dosta, često i vrlo oprečnih mišljenja. Neki mu predbacuju sugestivnost, neki zamjeraju to što olako “liječi”, drugi opet što je kritičan prema crkvenome autoritetu i teologiji, treći pak govore o nekim dubokim iskustvima koje imaju u svojoj nutrini kad ga slušaju, a četvrti čak vide djelovanje Zloga u njegovim nastupima. Kako se Vi, kao njegov ordinarij, određujete prema njegovu djelovanju? Što podržavate, a što ne biste preporučili?

Gospodin Isus Krist rekao nam je da trebamo uzeti svoj križ i njega slijediti. Svatko tko se istinski do kraja uputi putem predanja i služenja Crkvi mora računati na svoj križ. To je poziv svim osviještenim vjernicima i tu se rađa ta nova evangelizacija kroz kritiku, sumnju i žrtvu. Sve što je novo, izazov je, a Isus Krist najveći je izazov za ljudsko srce. Vlč. Zlatko i ljudi koji s njime djeluju do sada su pokazali da imaju osjećaj za gore navedene činjenice. Kao njegov ordinarij podržavam njegov rad i djelovanje.

7. Vlč. Sudac i sada je na području Krčke biskupije u Ćunskom. Koliko nam je poznato, tamo će ostati do kraja ljeta. Možete li reći kako vidite njegov rad u svojoj biskupiji i kako su svećenici i vjernici primili njegov način pastoralnog djelovanja? Koje plodove raspoznajete?

Vlč. Zlatko ostaje na području Krčke biskupije do kraja ljeta. U matičnoj biskupiji obnaša ulogu duhovnika u domu za duhovne susrete – “Betanija”. Mnogi sudionici susreta i duhovnih vježbi s radošću izjavljuju kako su istinski doživjeli promjenu života, kako su se vratili sakramentima, kako se u njihov život vratila radost, ljubav i mir, i da su, kako kažu, osjetili olakšanje u bolesti te doživjeli određena oslobođenja. Iz njihovih svjedočanstava i života dade se naslutiti da je Bog duboko zahvatio u srca tih ljudi.
Vlč. Zlatko voli slušati čovjeka i zna da se do stvarne promjene u životu ne dolazi jednom zauvijek, nego je obraćenje trajan proces u sudjelovanju s Božjom milošću. U tom procesu potrebno je duhovno vodstvo svećenika pa potičem svećenike da budu duhovni vođe i da slušaju potrebite, posebno one koji su iskusili radost evanđelja. Što se tiče Zlatkove suradnje sa svećenicima, on je uvijek radosno s njima surađivao u biskupiji prema dužnostima koje je vršio. Stanovito vrijeme zajednički djeluje s vlč. Ivicom Kordićem, koji ima petnaestogodišnje misionarsko iskustvo služenja u Zambiji. Za vrijeme boravka u SAD-u više je svećenika tražilo da vlč. Sudac dođe u njihovu župu, a mnogi su vjernici osjetili duhovnu pomoć.

8. Možete li reći, hoće li vlč. Sudac ostati u svojoj matičnoj biskupiji ili će pak, kao i protekle godine, poći nekamo drugamo?

Vlč. Zlatko je i ostat će svećenik Krčke biskupije, koji će u suradnji s drugim svećenicima djelovati za dobro svoje biskupije i čitave Crkve.

9. Pretpostavljam da kao iskusni pastir želite dobro i svome svećeniku Sucu i svojoj biskupiji, ali i našim ljudima. Imate li, za kraj, kakvih posebnih poruka, savjeta ili želja u vezi sa svime što se događa oko vlč. Suca?

Želim da se po djelovanju svih svećenika, prema tome i vlč. Zlatka proslavi Bog po svojim djelima milosrđa i ljubavi prema svakom čovjeku. Moleći za dobro Crkve molim i da Bog svakog svećenika dovede do one punine svetosti koju je On za njih predvidio. Ukoliko netko želi sudjelovati na duhovnim vježbama koje vodi vlč. Zlatko, neka se pismeno prijavi domu za duhovne susrete – “Betanija”, 51 564 Ćunski, na telefon (051) 235 214, ili na fax (051) 235 215 i bit će obaviješten što treba učiniti. (ika-tš)