Rim, 20. 11. 1998. (IKA) – Dva biskupa koji su “debitirali” u financijskom Vijeću talijanske Skupštine odmah su postali “prvorazredna vijest”. Naime, biskup Aoste i predsjednik Vijeća za obitelj Talijanske biskupske konferencije Giuseppeo Anfossi i predsjednik talijanskog Caritasa Benito Cocchi, izložili su crkvene stavove u tome Vijeću, a o njihovu su nastupu izvijestili svi glavni talijanski dnevnici od 12. studenoga, posvećujući osobitu pozornost njihovim “sugestijama” koje su dali zastupnicima glede najhitnijih potreba obitelji i “najugroženijih”, jer bi uskoro trebao biti prihvaćen novi proračun.
Gotovo u svim naslovima ističe se stav biskupa da pretjerani porez samo ugrožava obitelji, dok poneki izvjestitelj ili komentator smatra kako bi tim nastupom biskupa moglo započeti novo razdoblje odnosa između Crkve i države u Italiji.
Samoga mons. Anfossija za razgovor je zamolila torinska “La Stampa”, a on je istaknuo da talijanski biskupi smatraju da bi država trebala pojačati svoju pomoć obiteljima te uz redovite dječje vrtiće i slične ustanove za pomoć, više cijeniti rad majki u obiteljima, zauzimanje obitelji za njihove bolesne članove i njihovu brigu o njima. Prije svega, istaknuo je biskup Anfossi, “treba cijeniti one obitelji koje se odlučuju imati djece i koje ih odgajaju, bez obzira koliko mjesečno zarađuju. Djeca su sama po sebi važna, jer su bogatstvo za cijelo društvo i njegovu budućnost. Danas se, paradoksalno, ne razmišlja na taj način. Porezni sustav isto se odnosi prema radniku samcu i onome s obitelji i djecom. Velika je to nepravda”, istaknuo je mons. Anfossi.
U talijanskom društvu rasprave pobuđuju i tzv. “novi obiteljski modeli”, na koje se osvrće Enrico Nistri u dnevnom listu “Giornale”, a prema kojemu “popisi nevjenčanih parova, kao i priznanje homoseksualnih brakova nisu tek jedan od tolikih vidika birokratsko-anagrafskog puta k banalizaciji svetoga i dekristijanizaciji Italije, te nisu samo još jedna pljuska katoličkoj tradiciji koju toliki katolici koji se bave politikom tek tako prihvaćaju, pretjerano primjenjujući evanđeoski imperativ pružanja i drugog obraza.”