BISKUPI IZ RIMA NOSE VJERSKU PORUKU AZIJI
Rim (IKA )
Rim, 14. 5. 1998. (IKA) - Po završetku radova izvanredne Biskupske sinode za Aziju, u četvrtak, 14. svibnja, 252 sinodska oca vraćaju se kućama "ne više kao izaslanici na zasjedanju već kao vjesnici" događaja koji obnavlja Crkvu u Aziji. Tako je duh koj
Rim, 14. 5. 1998. (IKA) – Po završetku radova izvanredne Biskupske sinode za Aziju, u četvrtak, 14. svibnja, 252 sinodska oca vraćaju se kućama “ne više kao izaslanici na zasjedanju već kao vjesnici” događaja koji obnavlja Crkvu u Aziji. Tako je duh kojim će se obratiti i svojim vjernicima prenijeti iskustvo toga crkvenog događaja na završnoj konferenciji za novinare, održanoj 13. svibnja “sažeo” mons. Oscar V. Cruz, predsjednik Filipinske biskupske konferencije. A mons. Valerian D’Souza, indijski biskup, svojim će vjernicima objasniti da Crkva danas “mora više sudjelovati, mora biti križanje naroda, jer će samo tako biti životna. Vjernicima laicima morat ću objasniti da imaju važnu ulogu u evangelizaciji”. Mons. Yves Ramousse, apostolski vikar Phnom Penha, istaknuo je da će se vratiti u Kambodžu gdje će nastaviti rad na “obnovi Crkve u službi naroda i azijske stvarnosti. Crkve koju je Pol Pot potpuno uništio”. Najviše duhovna razina mora biti ona koja će usmjeravati međuvjerski dijalog, pojasnio je mons. Joseph Vianney Fernando, biskup Kandyja u Šri Lanki. To je kompas koji mora voditi Crkvu u sučeljavanju onoga što su, prema riječima mons. Ramoussa, tri glavna izazova, tj. činjenicu da su kršćani “manjina”, da moraju naviještati Evanđelje u stvarnosti koja je “prožeta duhovnim vrijednostima ostalih religija”, da žive u “Aziji koja se mijenja”, a koja se “nakon što je bila izopačena marksizmom, sada mora boriti s novim azijskim tigrovima, tj. onima liberalističkog kapitalizma.” “Pozornost treba, dakle, posvetiti siromašnima, javno iznijeti razloge koji priječe razvoj”, rekao je drugi filipinski biskup mons. Orlando B. Quevedo. Jedan od najgorih je svakako međunarodni dug, ali i trka u naoružanju, pri čemu je vrlo znakovit slučaj Indije. Mons. D’Souza je rekao kako je neprihvatljivo da se “novac rasipa na nuklearno naoružavanje. Naša je zadaća da pokušamo poboljšati stanje siromašnih, a naoružavanje im u tome sigurno ne pomaže.”
U sinodskoj je dvorani, istoga dana, na samom završetku radova Sinode, prikazan i završni dokument. U njemu je napisano da je “Crkva u Aziji pozvana na trostruki dijalog: s azijskim uljudbama, s azijskim religijama i narodima toga kontinenta.” U azijskome višeetničkom, viševjerskom i višeuljudbenom okružju, ističe dokument, “sve je potrebniji međuvjerski dijalog.” Zbog toga je nužno ljude pripremati na i “odgajati na dijalog”, i to putem posebnih programa za svećenike, redovnike i redovnice, vjernike laike koji su pozvani vršiti tešku zadaću inkulturacije vjere. Završna poruka Sinode sadrži i više poziva na mir i pravdu. U prvom se izražava “živa zabrinutost” zbog “patnji koje proživljava pučanstvo u brojnim azijskim zemljama zbog neprestalnog nasilja, unutarnjih borbi i napetosti te ratova među narodima”. Biskupi, osim toga, pozivaju sve kojih se to tiče da “sačuvaju jedinstveno i sveto obilježje” Jeruzalema, te da spriječe “patnje iračkog naroda” primjenjujući mjere kojima bi se ukinuo embargo toj zemlji. Kako ističu biskupi u dokumentu “potrebno je pobuditi veću svijest o opasnostima koje su prisutne u razvoju i širenju ratne industrije” boreći se protiv “negativnih učinaka” globalizacije, pa i stavljajući ponovno na raspravu i smanjujući inozemni dug Trećeg svijeta, imajući u vidu proslavu Velikoga jubileja 2000.