BISKUPI S PODRUČJA SRBIJE O VJERONAUKU U ŠKOLAMA

Na početku pisma biskupi ističu kako je neotuđivo pravo svake obitelji da svoju djecu odgoja u onoj vjerskoj baštini čiji su i sami baštinici te da integralnog odgoja osobe nema bez dimenzije duhovnoga odgoja. “Stoga je svaki roditelj pozvan biti svjestan svoje odgovornosti pred Bogom, pred svojom savješću i pred poviješću za vjerski odgoj svoje djece. U tom odgoju je ponajprije pozvana obitelj kao naravno mjesto rađanja i odgoja potomstva. Mi, biskupi osjećamo dužnost i radost da vas možemo ovim pismom podsjetiti na tu odgovornu činjenicu kada se radi o jednoj, među nama novoj, međutim i staroj praksi, a to je vjerski odgoj i u državnim školama. I želimo vam samo pomoći u odluci i blagosloviti vaše napore na tom području te samu novost vjeronauka u školi”, poručuju biskupi.
Napominje se, nadalje, kako školski vjeronauk zauzima privilegirano mjesto u poslanju Crkve, a to je naviještanje evanđelja, te je stoga Crkva kršćanski religiozni odgoj, općenito, i katehezu, kao odgoj u vjeri, uvijek smatrala svojom temeljnom i jednom od svojih prvotnih zadaća.
Biskupi ističu kako bi neprihvaćanje mogućnosti ulaska katoličkog vjeronauka u redoviti školski sustav bila pred Bogom i Crkvom svojevrsna izdaja te se ne može ne željeti sudjelovati u integralnom odgoju mladih tamo gdje se on izvan obitelji događa i to barem kroz dvanaest godina procesa obrazovanja i formiranja osobe. “Baš radi toga što je škola edukativno-formativna institucija tvrdimo da vjeronauk može kao informativno-formativni predmet pomoći u tome cjelovitom formiranju osobnosti. Vjeronauk nije novi predmet. On je dokinut odlukom Vlade 1952. godine i isključen iz školske nastave. Sada je vraćen u školsku nastavu kao izborni i konfesionalni predmet. To znači da ga za osnovnu školu roditelji i biraju i upisuju i tada postaje za njihovo dijete obvezatan predmet. Konfesionalni vjeronauk ipak znači da će dijete pohađati onaj vjeronauk u koju je vjeru krštenjem ucijepljeno”, stoji u pastirskom pismu.
Pri tome biskupi također napominju kako su se roditelji već kod krštenja svečano u savjesti obavezali da će svoje dijete odgojiti u vjeri te je stoga sada ta njihova odluka na javnom ispitu. “Uzajamno prožimanje različitih vjerskih tradicija za nas postaje samo izvor obogaćenja i izgradnje tolerantnijega i boljeg društva, jer ništa nije teže u odgoju nego neznanje ili krivo znanje. Na takav proces odgoja za vrednote kršćanske vjere, pozvana je cijela kršćanska zajednica kako župska tako i biskupijska i kako je na ispit stavljena savjest roditelja tako je sada na ispitu i savjest svećenika, kateheta i katehistica i svih vjernika koji osjećaju da bi u ovom velikom zadatku mogli pomoći”, poručuje se u pismu.
Poziv na suradnju upućen je također i svećenicima, redovnicima, redovnicama i katehetama da isto tako sa svom zauzetošću potiču da se učini korak vlastitog usavršavanja za tako važan zadatak kao što je odgoj u vjeri. Pri kraju poslanice biskupi žele podsjetiti da su za odgoj u vjeri pozvani i osposobljeni obitelj, škola, Crkva i društvo, jer “tek kada se u punini suradnje svi ovi elementi slože možemo govoriti o novom društvu”. Također se ističe kako dosadašnja praksa župne kateheze tj. vjeronauka u crkvenoj organizaciji i crkvenoj zajednici nikako ne dolazi u pitanje, jer je “školski vjeronauk jedan vid, nezaobilazan i važan, a župski vjeronauk je ugrađivanje u konkretnu vjerničku zajednicu i preuzimanje odgovornosti u njoj, a na osobiti način uvodi u sakramentalni život, koji prerađa pojedince i zajednicu”.
“Potičemo vjernike, svećenike i sve odgovorne u društvu da učine sve da se i ta praksa može još bolje nastaviti jer Crkva se toga ne može odreći, a da bi dalje mogla vršiti svoje poslanje. Školski i župski vjeronauk su u suodnosu i suradnji. Nezamjenjivi su i nadograđuju se”, ističe se u pismu. “U ovom važnom času povijesti naše Crkve povjeravamo Duhu Svetom da nadahne svakog pojedinca, obasja svaku savjest da za svoju vjeru učini odgovorni iskorak u život u kom Crkva živi dimenziju svoje odgojne uloge majke i učiteljice”, stoji na kraju pisma biskupa iz Srbije o vjeronauku u školi . (ika/mjb)