„Nova Hrvatska“, hrvatski je emigrantski list. Njegovo pokretanje može se zahvaliti Jakši Kušanu koji je u siječnju 1958. sa skupinom mladih izbjeglica pokrenuo „Hrvatski bilten“, a u siječnju 1959. godine mjesečnik „Nova Hrvatska“. List je izlazio 32 godine, od 1974. godine kao dvotjednik. Krajem 1990. godine Jakša Kušan vratio se u domovinu i zajedno s uredništvom lista pripremao je izdavanje „Nove Hrvatske“. No financijske prilike zaustavile su planove. Kasnije su, uz pomoć Matice hrvatske pokušali izdavati list „Hrvatski tjednik“, ali je nakon dva broja izašlih za Božić i Novu godinu 1991./92. list zauvijek obustavljen.
Dugogodišnji urednik, u vremenu od 1959. do 1991. bio je upravo idejni začetnik Jakša Kušan, a osim njega taj posao obavljali su i Gvido Saganić, Željko Toth (Tomšić), Tihomil Radja i Vladimir Pavlinić. U Novoj Hrvatskoj pisali su i surađivali: Ivan Babić, Gojko Borić (i pod pseudonimom Hrvoje Vukelić, Bruno Bušić, Mladen Engelsfeld (pod pseudonimima: MM Istra i Hrvat iz domovine), Vlado Koretić, Boris Maruna, Mate Meštrović, Bogdan Radica, Tihomil Rađa (i pod pseudonimom dr. Tadija Ramljak), Gvido Saganić, Branko Salaj Ivan Cerovac, Tefko Saračević (pod pseudonimom Emin Sedlar), Ivo Tijardović ml. (pod pseudonimom Tonči Batelant), Mirko Vidović, Janko Žagar i ini.
Donaciju su uime Biskupijske knjižnice Varaždin preuzeli predstojnik knjižnice preč. Damir Bobovec te voditeljica knjižnice Irena Gotal. Tom prilikom Franji Talanu uručena je zahvalnica za darovanu vrijednu građu.