Vatikan, 6. 10. 2001. (IKA) – Danas se vjera mora stalno suočavati s novim situacijama i izazovima u svijetu koji predlaže različite uzore života, ne baš uvijek u skladu s kršćanskim načelima, rečeno je u nastavku Biskupske sinode jučer u Vatikanu. Stoga je više no ikad hitan Papin poziv da se okončaju patnje, zloporabe i iskorištavanja suvremenog čovjeka, izjavili su sinodni oci i napomenuli kako bi njihova šutnja bila znak nedostatka senzibilnosti i straha. Valja braniti i vrijednost riječi, koja u današnjem svijetu sve više gubi glavnu ulogu koja je u priopćivanju istine te doživljava razne vrste manipulacije. Stoga valja naviještati Evanđelje jednostavnim riječima inzistirajući ne toliko na obliku koliko na vrijednosti poruke. Strah da ćemo biti suđeni ne smije zakočiti pastire. Istina nije prikladna za kompromise. Danas postoji velika potreba za jedinstvom misli te hrabrost svih biskupa Crkve u naučavanju vjerskih istina, u otkrivanju laži i djelatnoj zaštiti svih slabih i potlačenih. Borba za život samo je jedan od brojnih problema koji traže hrabrost pastira – proroka u svijetu koji se mijenja. Fizionomija biskupa kao svjedoka nade najčešća je tema u dvorani. On mora biti čovjek vjere, svjedočtiti Božju nazočnost u našem svijetu. Mora biti osoba vjere u Boga koji je pobijedio smrt. Od biskupa se očekuje da zna čitati znakove vremena u suvremenom društvu i pristupačnim govorom našim suvremenicima naviještati Evanđelje u svoj njegovoj snazi. Osim toga biskup mora biti čovjek zajedništva, vrednovati talente svih članova naroda Božjega potičući opravdanu raznolikost i usklađujući različite težnje unutar Božeg naroda. On mora nastojati da sukobi koji bi mogli nastati ne dijele zajednicu nego da budu prigoda za rast. Od biskupa se traži da bude promicatelj ljudskog dostojanstva i čovjek suosjećanja, svjedok Kristove dobrote osobito prema onima koji više trpe. Imanentistička kultura isključuje bilo kakvu istinsku nadu. Tako se nalazimo pred ravnodušnošću kršćana prema eshatološkoj budućnosti. Nijedna ljudska osoba, a najmanje kršćanin, ne može se pomiriti sa sudbinom da živi pasivno i ne poboljšava kulturu u kojoj živi. Biskupi prošlosti bili su djelatnici nade za ljude svojeg vremena. Sadašnji biskupi moraju se u njih ugledati. Ova sinoda naći će svoj razlog postojanja upravo ukoliko shvati izazov sadašnjeg uzora, to jest da bude znak životne snage i nade našega vremena.
Bilo je govora o zemaljama gdje vlada siromaštvo i nasilje, napose jedan biskup s Haitija a drugi s područja Velikih jezera u Africi. O siromaštvu cijelog afričkog kontinenta govorio je karidnal Bernardin Gantin, dekan kardinalskog zbora. Među brojnim temama jučer popodne valja istaknuti odgoj budućih svećenika, krizu zvanja, prinos karizmi redovnika u evangelizaciji i promicanje služenja laika na području kulture, gospodarstva i politike. Različti su interventi produbili nutarnje vidike života crkve i biskupa. Poljski biskup Tadeusz Goclowski istaknuo je evanđeoski radikalizam biskupovog života, koji zahvaljujući biskupskom ređenju mora biti živa slika Isusa Gospodina i spomenuo Papin poziv na siromaštvo na početku sinode. Ne radi se samo o prodaji palača i drevnim pastoralnim križevima, koje su nosili neki biskupi nakon Koncila. Valja proglašavati prava siromaha ostajući iznad političkih stranaka. Nije dovoljno odijevati se kao siromah, valja voljeti siromaštvo poput Krista. To je izazov. Svijet je danas osjetljiv na svjedočenje. Nadbiskup Nairobija Mwana’a Nzeki govorio je o duhovnoj dimenziji siromaštva i napomenuo da je njezino pravo ime potpuna raspoloživost prema Bogu, prema sebi , da se mogu odmorom vratiti potrošene energije, čuti nadahnuće i vodstvo Duha Svetoga. Treća je spremnost prema ljudima. Prečesto se druge šalje umjesto pastira jer su biskupi odveć zauzeti. Zauzeti čime? – pitao se biskup i dodao da su ljudi prvi, a administrativni problemi mogu čekati. Nitko nema više obveza od Pape a uvijek je spreman sve primiti. Snaga zajedništva u crkvi znak je općeg jedinstva. Biskupi su odgovorni za odgoj budućih svećenika, kazao je pakistanski biskup Lobo koji je upozorio kako postoji opasnost da se sjemeništarcima dadne samo skup teoloških i kulturalnih poimanja. Duhovnost je također predmet koji se poučava, ali ne preobražava život. Stoga je predložio da svećenici žive u zajednicama. Nedovoljni duhvoni život i samoća čine svećnike ranjivima na utjecaj hedonističke i potrošačke kulture umanjujući njihov smisao za vjeru i crkvu. Patrijarh Antiohije i cijelog Istoka Gregorio II. katoličkog grčko-melkitskog obreda govorio je o obilježjima ustanove patrijarhata davne istočne predaje i upozorio kako može donositi zakone, birati biskupe i patrijarhe. Stoga je pozvao biskupe da o tome vode računa jer ta ustanova može olakšati poznavanje i put prema jedinstvu s pravolavnim crkvama. U protivnom se gubi vjerodostojnost nastojanja oko ekumenskog dijaloga. (i10120rv/tš)