Tromsoe, (IKA) – Papa Benedikt XVI. imenovao je 18. prosinca 2008. mons. Berislava Grgića, svećenika Banjolučke biskupije, biskupom prelatom za Teritorijalnu prelaturu Tromsoe u Norveškoj. U subotu 28. ožujka, na tridesetu obljetnicu uzdignuća administrature Tromsoe na teritorijalnu prelaturu, održana je svečanost njegova biskupskog ređenja. Sudjelovalo je dvanaest biskupa na čelu s kardinalom Friedrichom Wetterom iz Münchena i apostolskim nuncijem za nordijske zemlje mons. Emilom Paulom Tscherrigom. Među njima bili su i banjolučki biskup Franjo Komarica te požeški biskup Antun Škvorčević.
Biskup Grgić podrijetlom je iz Kotorvaroša te su na ređenju bila petorica franjevaca rodom iz te župe, biskupova braća i sestra s obiteljima i najbližom rodbinom, među kojima su i svećenik Jakov Grgić, hrvatski misionar u Siegenu u Njemačkoj, te Slavo Grgić, ravnatelj Katoliče škole u Bihaću. Iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije sudjelovao je don Željko Majić, vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, don Ivan Štironja, biskupski vikar za pastoral, te don Marinko Pervan, hrvatski misionar u Oslu. S njime je iz Osla došla u Tromso i skupina Hrvata, koja je bila prepoznatljiva po šalovima, koje je za tu prigodu izradila. Njima je, naime, biskup Grgić bio dvanaest godina dušobrižnik te su mu željeli biti blizu na svečanosti biskupskog ređenja. Oni su pod vodstvom zauzetog Nikole Sekulića pomogli u odvijanju pojedinih dijelova programa. Na ređenje je stiglo i izaslanstvo zagrebačkog gradonačelnika, pozvanog od gradonačelnika Tromsoea, grada prijatelja Zagreba. Među uzvanicima bila je i veleposlanica Bosne i Hercegovine u Norveškoj.
Snažan dojam ostavila je procesija svećenika i biskupa glavnom ulicom Tromsoea, koja je išla od katoličke do protestantske katedrale. Bilo je to katoličko očitovanje u većinski protestantskom gradu, koje se ovdje nije vidjelo nakon pohoda pape Ivana Pavla II. godine 1989. Znakovito je bilo i ređenje katoličkog biskupa u protestantskoj katedrali, na kojem je sudjelovao biskup državne luteranske Crkve Per Oskar Kjoelaas i njegov umirovljeni prethodnik Ola Steinholt. Državne vlasti predstavljao je kraljevski namjesnik, predsjednik okružne vlade Svein Ludvigsen, predsjednik okružne skupštine Terje Olsen i gradonačelnik Aril Hausberg.
Glavni zareditelj i predsjedatelj slavlja bio je biskup iz Osla Bernt Eidsvig, a suposvetitelji umirovljeni biskup Osla Gerhard Schwenzer i biskup Komarica. Dostojanstvu i svečanosti slavlja uvelike je pridonijelo skladno pjevanje u kojem je uz pjevački zbor sudjelovala s posebnom točkom i skupina bosonogih karmelićanki, koje su za tu prigodu imale posebnu dozvolu napustiti svoj nedaleki samostan, najsjeverniju redovničku ustanovu te vrste. Prvo čitanje naviješteno je na hrvatskom jeziku kao i psalam “Hvali dušo moja” unutar obreda ređenja, kojeg su otpjevali don Ivan Štironja i don Željko Majić.
Nakon slavlja u crkvi održano je primanje u predvorju gradske vijećnice, gdje je među ostalima uputio svoj pozdrav i gradonačelnik Aril Hausberg. Navečer je upriličen svečani objed za sve uzvanike, tijekom kojeg su imali prigode izreći svoje čestitke brojni sudionici, među kojima i predstavnici kotorvaroške župe, te uručiti darove.
U nedjelju 29. ožujka biskup Berislav Grgić predvodio je prvo euharistijsko slavlje u svojoj katedrali. Uz apostolskog nuncija sudjelovali su na njemu biskupi nordijske Biskupske konferencije te hrvatski biskupi Franjo Komarica i Antun Škvorčević. Biskup Grgić održao je i nastupnu propovijed, utemeljenu na svom biskupskom geslu “Astare coram te”, preuzetom iz druge euharistijske molitve “Stajati pred tobom” (i tebi služiti).
U popodnevnim satima toga dana biskup Grgić želio je biti sa svojom rodbinom i drugim Hrvatima te ih je pozvao na mali izlet žičarom iznad grada i tamo im pripravio objed. Potom su zajednički posjetili glasovitu “ledenu katedralu”, modernu protestantsku crkvu u vrlo zanimljivoj izvedbi. Dan je završio zajedničkim posjetom Hrvata bosonogim karmelićankama u njihovu samostanu u Tromsoeu, koje su svoju dobrodošlicu iskazale pjevanjem hrvatskih pjesama.
Sudjelovanjem biskupa Antuna Škvorčevića na slavlju u Tromsoeu očitovana je povezanost mons. Grgića s Požeškom biskupijom, uspostavljena već od njezina utemeljenja. Naime, u Oslu i njegovu širem području nalazi se značajna skupina vjernika podrijetlom iz Starog Petrovog Sela i Vrbove te drugih okolnih župa Požeške biskupije. Kao njihov dvanaestogodišnji dušobrižnik mons. Grgić nastojao je na različite načine podupirati njihovu povezanost s rodnim krajem te je pozivao i biskupa Škvorčevića za određene prigode, posebno za proslavu tridesete obljetnice Hrvatske katoličke misije u Oslu i slavlje svete potvrde. I kad je odlazio iz Osla mons. Grgić je 2007. godine organizirao hodočašće svojih vjernika u Rim zajedno s hodočašćem Požeške biskupije prigodom desete obljetnice njezina utemeljenja.
Mons. Grgića za Požešku biskupiju veže i rođeni brat Nedjeljko, nastanjen s obitelji u Krčevini, župa Podravska Moslavina, kao i brojni Kotorvarošani doseljeni u požeški kraj, osobito 1995. godine. Čestitajući biskupsko ređenje mons. Grgiću i mons. Komarici, biskup Škvorčević istaknuo je kako je ono poseban znak Božje Providnosti. Dok rodna Banjolučka biskupija trpi teške udarce i gubitak vjernika, jedan njezin sin preuzima pastirsku službu u općoj Crkvi na najsjevernijoj točki njezine proširenosti. Pozvao je biskupa Grgića da uskoro posjeti Požešku biskupiju te se susretne i sa svojim Kotorvarošanima.