Split, (IKA) – Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara splitskoga ogranka organiziralo je 26. lipnja u dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu predavanje na temu “Bit palijativne skrbi: fizička, psihosocijalna i duševna skrb za čovjeka”. O temi je iz vlastitog iskustva govorila viša medicinska sestra Renata Marđetko, koja u Londonu živi, radi i priprema magisterij iz palijativne skrbi.
Marđetko je htjela staviti naglasak s jedne strane na važnost palijativne skrbi za pacijente u terminalnom stadiju bolesti te s druge strane na važnost svakoga člana u multidisciplinarnom timu palijativne skrbi. Osim toga, budući da u javnosti u velikoj mjeri prevladava stav o ovakvoj skrbi kao o nečem morbidnom, bilo je potrebno definirati palijativnu skrb kao brigu za pacijenta i njegovu obitelj u završnom stadiju bolesti koja uklanja bol i poboljšava kvalitetu života. Pritom se život vrednuje a smrt se smatra normalnom, dok se svakom pacijentu pristupa holistički i individualno. Predavačica je zatim pojasnila koje su to sastavnice palijativne skrbi: fizička (npr. kupanje, podizanje, previjanje pacijenta, ublažavanje boli, davanje lijekova i slično), psihosocijalna (briga za pacijenta i njegovu obitelj, odnosno kako se obitelj pacijenta nosi s bolešću, financijskim problemima itd.) te duševna skrb (ovaj vid skrbi je najviše potreban zbog straha od smrti te pitanja koja se nameću pacijentu). Osobe koje pružaju palijativnu skrb (liječnik, medicinska sestra, njegovateljica, fizioterapeut, psiholog, svećenik, volonter) čine dobro umrežen multidisciplinarni tim u kojem je svaki stručnjak jednako važan s obzirom na svoj osobni način doprinosa pacijentu. Polazeći od situacije u Engleskoj, koja je kolijevka palijativne skrbi, predavačica je navela u kojim se sve ustanovama takva skrb provodi: u hospicijima, dnevnim bolnicama, domovima bolesnika, bolnicama te u domovima za starije i nemoćne.
Uspoređujući stanje u Hrvatskoj, koja jedina od svih država bivše Jugoslavije nema ni referentnog centra za palijativnu skrb a u kojoj je 2005. godine približno 12.000 osoba umrlo od malignih bolesti, navedeni su neki problemi u ostvarivanju palijativne skrbi u našoj državi. U tom smislu je na prvome mjestu činjenica da na državnoj razini ne postoji organizirana palijativna skrb, s čime pod ruku ide i neprepoznavanje potrebe za organiziranjem takve vrste skrbi od strane državnih tijela. Na to se nadovezuje problem slabog znanja o palijativnoj skrbi čak i među zdravstvenim djelatnicima, kao i nedostatak edukacije ali i interesa kod javnosti i zdravstvenih radnika. Marđetko je zatim zamolila prisutne da sami odgovore koji bi to mogli biti koraci u ostvarenju palijativne skrbi u Hrvatskoj. Za početak bi bilo potrebno zainteresirati javnost, senzibilizirati je i educirati u ovome smjeru putem sredstava javnog priopćavanja, a zatim na lokalnoj razini u bolničkim odijelima odvajati po nekoliko kreveta za pacijente kojima je potrebna palijativna skrb. Tek nakon nekog vremena mogao bi se organizirati hospicij u blizini bolnice.