Varaždin, (IKA) – U predvečerje uoči svečane proslave 70. obljetnice Euharistijskog kongresa u Varaždinu na svetkovinu sv. Petra i Pavla, u subotu 28. lipnja predstavljena je knjiga mons. dr. Jurja Batelje “Blaženi Alojzije Stepinac i grad Varaždin”. Prije 70 godina misno veleslavlje kongresa kod tada jedine župne crkve Sv. Nikole u Varaždinu predvodio je zagrebački nadbiskup i današnji blaženik i suzaštitnik Varaždinske biskupije Alojzije Stepinac. U sklopu dvodnevnog kongresa održano je niz vjerskih sadržaja u varaždinskim crkvama i drugim zatvorenim i otvorenim prostorima, koji su okupili više od 50.000 vjernika iz Varaždina, Hrvatskog zagorja, Međimurja, Podravine i Slovenije, dok je veličanstvena teoforička procesija s Presvetim krenula upravo od kapucinske crkve. Predstavljanju najnovije spomen-knjige, izašle u izdanju Postulature bl. Alojzija Stepinca, u dvorani Božjeg naroda u kapucinskom samostanu nazočili su župnici grada Varaždina i okolice i drugi svećenici na čelu s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, dok su knjigu predstavili prof. povijesti Ljubica Radović, župnik fra Bono Zvonimir Šagi i sam autor.
Profesorica Radović, koja je predavala u varaždinskoj Gimnaziji, govorila je o stanju u Varaždinu između dvaju svjetskih ratova od 1918. do 1941. godine, kazavši kako to razdoblje nosi u sebi posljedice I. svjetskoga rata i suprotnosti koje su dovele do II. svjetskoga rata. Svijet je bio zbunjen i prestrašen zbog širenja mnogih ideologija, i to fašizma, nacizma i komunizma, dok je Hrvatska ušla u sastav nove države koja je kasnije prerasla u Jugoslaviju i u kojoj je bilo istaknuto nasilje velikosrpskog režima, a Hrvati su se masovno iseljavali u prekooceanske zemlje, kazala je prof. Radović. Premda 1922. prestaje funkcionirati Varaždinska županija jer ulazi u sastav Zagrebačke oblasti, grad Varaždin i dalje je ostao gospodarsko, kulturno, obrazovno i zdravstveno središte, kojem se razvijao cestovni i željeznički promet uključivši ga u europski prometni sustav. No, Varaždin je postao i grad siromašnih radnika s jedne strane, a bogatih vlasnika tvornica i novčarskih institucija s druge strane. Grad Varaždin s nizom crkava, vjerskih i pučkih škola, palača i drugih baroknih građevina u tom je razdoblju bio domaćin dvaju euharistijskih kongresa, koje je u svojoj knjizi predstavio mons. Batelja.
Župnik Šagi istaknuo je kako je održavanje dvaju euharistijskih kongresa u Varaždinu 1922. i 1938. godine posvjedočilo o živoj pobožnosti Presvetom Oltarskom Sakramentu među vjernicima i svećenicima na području grada i okolice. Dodao je kako se održavanjem kongresa željela javno posvjedočiti vjera naroda, ali su oni bili usmjereni i u produbljivanje vjere prema Isusovoj prisutnosti u oltarskom sakramentu.
Postulator kauze bl. Alojzija Stepinca, rektor zagrebačke katedrale u kojoj počivaju zemni ostaci hrvatskog blaženika i mučenika, te docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu mons. Juraj Batelja, predstavio je knjigu koja donosi prikaz euharistijskih kongresa u Varaždinu 1922. i 1938. te pastirskih pohoda nadbiskupa Stepinca tom kraju. Kazao je kako je do ideje o knjizi došlo na poticaj biskupa Mrzljaka prije mjesec dana u sklopu priprema proslave 70. obljetnice varaždinskog kongresa, dodavši kako nije želio da izdanje bude samo pretisak već objavljenih materijala o tom kongresu u drugim djelima, nego da bude prošireno novim prilozima iz raznih arhiva. Izrazio je zadovoljstvo, ponos i radost što je objavljeno djelo u kojem do izražaja dolazi vjersko područje života grada Varaždina, ne samo tog razdoblja povijesti, nego i njegove današnjice, kada je taj grad sjedište mlade biskupije. Istaknuo je kako gradu Varaždinu u povijesti Crkve u Hrvata pripada posebna čast jer se u njemu proslavio prvi hrvatski euharistijski kongres. Također je istaknuo kako su u tom gradu djelovale osobe koje su dale smjer Stepinčevim životnim razmišljanjima, poput njegova strica varaždinskog kanonika i mons. Matije Stepinca, te kanonika i mons. Matije Proštenika, predsjednika pripremnog odbora prvog kongresa i značajne osobe euharistijskog pokreta u Hrvata. Dodao je kako to svjedoči da je Stepinac izrastao iz euharistijskog “miljea” koji se dogodio u Varaždinu. Nadbiskup Stepinac u euharistijskim kongresima otkrio je osobitu prigodu pastoralnoga rada i duhovne obnove vjernika laika, te je u Zagrebačkoj nadbiskupiji proslavio dvadeset kongresa, od kojih su na području današnje Varaždinske biskupije bili i oni 1935. u Čakovcu te 1937. u Koprivnici. Te su velike katoličke manifestacije pridonosile ne samo vjerskom, nego i narodnosnom osvješćivanju, što se nije sviđalo državnom režimu, a često ni mjesnim vlastima. U održavanje kongresa bile su uključene brojne katoličke laičke organizacije s društvenim uglednicima i mnoštvom članova. Također, u prigodi kongresa i 15-tak drugih pastirskih pohoda u razdoblju od 1934. do 1945. godine bila je istaknuta Stepinčeva želja da se razvija i njeguje vjerski život na svim razinama u gradu Varaždinu.
Najnovija knjiga izvanredno je svjedočanstvo o jednom značajnom povijesnom razdoblju baroknog i danas biskupijskog grada Varaždina. U prvoj trećini knjige autor podsjeća na Stepinčev život temeljen na euharistiji te na prvi euharistijski kongres 26. i 27. kolovoza 1922. g., u drugoj trećini opisuje pastirske pohode nadbiskupa kao navjestitelja i svjedoka evanđelja u Varaždinu, a u posljednoj trećini podrobno prikazuje brojna događanja drugog euharistijskog kongresa 28. i 29. lipnja 1938. u Varaždinu. Knjiga je obogaćena ne samo brojnim arhivskim fotografijama toga razdoblja, nego i najnovijima iz euharistijskog života grada Varaždina, što svjedoči o kontinuitetu ispovjedanja žive vjere u Presveti oltarski sakrament. Na fotografskim prilozima autor je zahvalio vlč. mr. Krunoslavu Novaku, a na suradnji uršulinki Klaudiji Đuran, župnicima Varaždina i okolice te drugim svećenicima. Zaželio je da ova najnovija spomen-knjiga bude istinsko nadahnuće i poticaj za redovito i radosno slavljenje euharistije, kao što je to želio i činio blaženi Alojzije, kojem se ove godine spominjemo i 110. obljetnice rođenja i 10. obljetnice beatifikacije.
Na kraju se biskup Mrzljak osvrnuo na nastajanje knjige, koje je zbog kratkoće pripreme nazvao čudesnim događanjem, te na proslavu 70. obljetnice kongresa, a najavio je i veliku proslavu 600. obljetnice događaja čuda u prošteništu Predragocjene Krvi Isusove u Ludbregu, gdje je nadbiskup Stepinac također dao brojne poticaje za promicanje euharistijske pobožnosti. Biskup je poručio kako zapisi u novoj knjizi ne žele biti samo sjećanje na kongres koji je na Petrovo 1938. održan s geslom “Uvijek vjerni Euharistijskom Spasitelju”, nego žele produbiti vjeru u Isusovu prisutnost pod prilikama kruha i vina u euharistiji. Nazočnima se na kraju predstavio i živi svjedok varaždinskog kongresa 1938. g. 84-godišnja uršulinka Bernardica Kocijan, a nazočna je bila i sudionica čakovečkog kongresa 81-godišnja s. Konradina Oreški.
Iste večeri održano je u kapucinskoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva posljednje u nizu klanjanja u varaždinskim crkvama, koja su bila priprema za veleslavlje 70. obljetnice kongresa.

.