Bl. Jakov (1400., Zadar – 27. travnja 1496., Bitetto) djelovao je 40 godina u franjevačkom samostanu u južnotalijanskom gradiću Bitetto gdje je umro na glasu svetosti te je samostan u kojemu je živio sada Svetište blaženog Jakova. U crkvi njegova djelovanja u Bitettu već šest stoljeća nalazi se neraspadnuto tijelo blaženika, a ove godine, povodom 525. obljetnice njegove smrti (1496.-2021.), tijelo bl. Jakova izloženo je puku na čašćenje u staklenom sarkofagu, oko kojega vjernici svakodnevno obilaze u molitvi, zahvali i obavljanju zavjeta.

Mnogi u Italiji svjedoče o čudesima i uslišanim molitvama koje su doživjeli po zagovoru bl. Jakova Zadranina, osvjedočeni u njegovu pratnju kao svoga zaštitnika.

Za vrijeme pošasti kuge u Bittetu pokraj Barija, 1483. g. posvjedočio je predanje u služenju, ljubav i požrtvovnost prema zaraženim bolesnicima. Grad Bitetto izabrao je bl. Jakova za svoga zaštitnika 1656. g., pripisujući njegovu zagovoru i zaštiti poštedu toga puka od kuge, koja je te godine poharala više okolnih gradova.

„Bl. Jakov svečano se slavi u Italiji cijeli tjedan, tamo je jako razvijen i veliki je kult njegovog čašćenja. Već za života narod ga je proglasio svetim i pripisuju mu se mnoga čudesa“ rekao je fra Andrija, govoreći u propovijedi o krepostima poniznosti i služenja koje su krasile život bl. Jakova, što fra Andrija smatra najvećom čudesnošću njegovog života.

„Volio bih vidjeti čovjeka kojega je čudo dovelo do prave vjere. Apostoli su vidjeli sva Isusova čudesa, pa su bili kakvi su bili, u određenom trenutku su pobjegli. Nemam ništa protiv čudesa, neka se događaju svaki dan. Ali, čudesa nas mogu lako oduševiti, ali ne i oduhoviti. Malo uzburkaju naše emocije, pa mislimo, sad je to ono što ja hoću. A je li to ono što Isus hoće, to je najveće pitanje“, istaknuo je fra Andrija, poručivši kako je „najveće čudo što je naš Bog postao čovjekom, rođen u štali i položen u jasle. Najveće čudo je što je naš Bog visio na križu i s križa je izrekao svoju oporuku, onih sedam čudesnih riječi. Slušajući i gledajući to, satnik je povjerovao. Mnogi ljudi, mnogi sveci, sv. Frane koji je bio nadahnuće bl. Jakovu Zadraninu, upravo su s križa pročitali najveće čudo. I najveće čudo se dogodilo, da je sv. Frane počeo drugačije živjeti, da se obratio“, rekao je provincijal Bilokapić. Moleći Boga da budemo oslobođeni demona moći i želje za vlašću, fra Andrija je rekao kako je „bl. Jakov uzeo ponizan život“.

„Kažu da je u Zadru otac bl. Jakova imao ljekarnu, mogao je živjeti bogato. To je bl. Jakov razdao, došao je u samostan. U samostanu nije htio biti niti svećenik, nego je bio brat laik, bio je sluga. Bio je sakristan, vratar. Dočekivao je ljude i ispraćao ljude. Kuhao je, čistio, obrađivao vrt. I u samostanu u Italiji radio je te poslove od kojih se živi, od kojih drugi žive. I upravo u tome ljudi su prepoznali Božju prisutnost. U toj malenosti bl. Jakova, ljudi su prepoznali veličinu. I navješteno evanđelje kaže da se u malenome nalazi bogatstvo. Bog izabra maleno. Njiva je velika, a na toj njivi malo je blaga. I to malo čini velebno. Biser je malen“, navodio je fra Andrija primjere dragocjenosti koji se nalaze u malenim oblicima i očitovanjima.

Istaknuvši „velebnost svemira“, fra Andrija je rekao: „To je čudesno, što je Bog stvorio. I tome se divimo. A kad je čovjek najviše utjecao na naš život? Kad je ušao u atom. To je promijenilo svijet. Kad je ušao u ono najsitnije. Kad je energiju iz toga najmanjeg, iz atoma, počeo upotrebljavati, pa može stvoriti atomsku bombu, ali može to upotrijebiti i za dobro“.

Fra Andrija je istaknuo da se „prema Evanđelju, u malenome pokazuje ono bitno. Bitno se pokazuje u djetetu, u nemoćnome, u pribijenom na križ, koji odatle ljubi i to je put prema uskrsnuću“.

„Kad gledamo križ, opasnost je da upadnemo u nekakvu naviku, to sam vidio, i gotovo. Ili, križ nositi kao nekakav talisman, kao neki ukras, zlato. Ako ne poljubite križ svaki dan, misleći na Isusa Krista, bolje ga je skinuti“, upozorio je fra Andrija, naglasivši kako „naš Bog, Bog Isusa Krista, djeluje poniženjem. Kroz to poniženje Bog dokazuje i pokazuje lice Božje, odnosno, Bog postaje čovjeku službenik. To je vidio bl. Jakov Zadranin, kao i sv. Frane. Iz toga je on počeo živjeti, to mu je dalo snagu za drugačiji život. Sv. Frane je svoj red nazvao Mala braća. Nije ga nazvao Velika braća. Jer stoji pred svesilnom Božjom poniznošću, pred neočekivanim Božjim služenjem, pred posvemašnjom ljubavlju koja ide preko križa i on se tu ne osjeća dostojan“, naglasio je provincijal Bilokapić.

„Bl. Jakov živio je ponizno. Htio bih da svi otkrijemo čudesnost običnosti naših poslova, da se od toga živi, da se tu napajamo, tu se oblikujemo. A bl. Jakov upravo je to htio. Bl. Jakov je prorok. Prorok nije čovjek koji govori kakva će biti budućnost, kada će smak čovjek. Prorok je čovjek koji sada, u ovom trenutku, otkriva volju Božju, živi volju Božju. I prorok pokazuje, on je pokaznica volje Božje. Zato je bl. Jakov prorok. Pa neka i dalje bude prorok u Zadru, u nama fratrima u čiji je samostan stupio, neka svima bl. Jakov bude prorok; da progovori o Bogu, da progovori o nama, da nas osokoli, da kroz malenost postajemo vjerni Bogu, da kroz običnost naših poslova bivamo preobražavani u ono Božje, po primjeru Sina Božjega, po primjeru Marije, sv. Frane, bl. Jakova Zadranina i drugih svetaca“, potaknuo je provincijal Bilokapić.

Uz poruku da je „malenost izvorna vrijednost evanđelja“, fra Andrija je istaknuo primjer Gospe koja je ponizna djevica. „Radio sam svoj diplomski rad o pjesmama Blaženoj Djevici Mariji. Od 4000 strofa na hrvatskom jeziku koje sam pročitao, našao sam tri strofe o njenoj poniznosti. A Marija kaže, „što pogleda na moju neznatnost“. Tu je čudo. I tu treba tražiti čudo. Naš Bog je zaista veleban u ljubavi. Upravo u malenome, kao što je bilo u navještenom prvom čitanju, Bog izabra slabost, nejakost, da posrami jake. I u našem životu, je li nam bliže ono što je globalno ili ono što je lokalno? Jesu li nam bliži ljudi koji se svaku večer pojavljuju na televiziji, pričaju koješta i uređuju svjetsku politiku ili oni koji kući donose plaću, u kući čiste, kuhaju, spremaju, peru, dočekaju, ispraćaju? Od čega mi živimo? Živimo li od globalne strategije ili mi živimo od onoga malenoga, našega obiteljskoga“, poticao je na razmatranje fra Andrija, poručivši: „Nemam ništa protiv sveopćega. Ali, ako nisam u malenome vrijedan, onda neću biti ni u najvećem vrijedan.

Dakle, živimo od malenoga, biblijski, od služenja. Maleno je ono naše, to je ono što je nama blizu. To nas napaja, hrani, oblikuje, što nam daje snagu za život. Naša snaga nije u nečemu velikome, naša snaga je u služenju. Naša je snaga u ljubavi“, poručio je fra Andrija Bilokapić.

Bl. Jakov u dokumentima je zapisan kao Ilirski (Illyricus), Zadranin (a Jadera, di Zara), Dalmatinac. U kasnijoj talijanskoj literaturi prevladava ‘da Bitetto’ jer je tamo proveo veći dio svoga života, do smrti. Za života je osobitu pažnju i pomoć pružao djeci u nevolji. Bio je i vrstan kuhar braći u samostanu, drugačije je od svih kuhao ukusne obroke, a molio je i za vrijeme pripreme obroka i kuhanja. I sada u Bitettu neka jela u svom nazivu imaju odrednicu da su po receptu bl. Jakova, npr. bob Jakova Zadranina, poznato je njegovo varivo od boba.

Umirovljeni papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. g. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova Zadranina. Papa Klement XI. odobrio je čašćenje bl. Jakova 1700. g. za cijeli franjevački red. Papa Lav XIII. dopustio je da se bl. Jakova štuje u Zadarskoj nadbiskupiji.

Časoslov i Misal franjevačkih zajednica hrvatskog jezičnog područja donose tekstove za liturgijsko štovanje bl. Jakova Zadranina.

Bl. Jakov je zaštitnik Bitetta gdje se njegov blagdan svečano liturgijski slavi više dana, procesijom od samostanske crkve do katedrale u Bittetu te raznim vjerskim i društvenim događajima. Koliko se proširio glas o njegovoj svetosti, potvrđuje i da se bl. Jakov puno časti čak i među Talijanima koji žive u SAD-u.

Vjernici Bitetta donijeli su relikvije bl. Jakova i njegovu sliku u Zadar 1989. g. U Godini velikog jubileja kršćanstva 2000. g. vjernici Zadarske nadbiskupije hodočastili su u Bitetto, predvodio ih je blagopokojni zadarski nadbiskup Marijan Oblak i tadašnji provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima dr. fra Bernardin Škunca. Bilo je to povodom 600. obljetnice rođenja bl. Jakova i 300. obljetnice njegova proglašenja blaženim.

U Bittetu se ove godine svečano slavi 525. obljetnica smrti bl. Jakova Zadranina te je tim povodom Franjevačka provincija sv. Mihaela arkanđela u Bittetu proglasila jubilejsku ‘Jakovljevu godinu (Anno Giacomiano) – 525. obljetnica rođenja za nebo, 2020./2021.’, tijekom koje se, uz epidemiološke mjere, održava niz crkvenih i društvenih događaja u Bittetu i regiji Puglia gdje se Bitteto nalazi.

U godini Jakovljeva jubileja vjernicima je pružena i mogućnost zadobivanja potpunog oprosta. Ususret ovogodišnjem jubilejskom blagdanu bl. Jakova Zadranina, u Bitettu je održana Velika devetnica kada je misno slavlje svakog dana u svetištu bl. Jakova predvodio drugi franjevac. U prezbiteriju svetišta bl. Jakova svečano je izložena relikvija, blaženikova kost. U velikom relikvijaru na postolju ukrašenom cvijećem puku je izložen prst bl. Jakova, a molitveni poticaj devetnice glasio je: ‘Želimo zamoliti bl. Jakova da nam pokaže put koji vodi do Isusa’.

Svaki dan devetnice bio je u znaku propovijedanja o određenoj temi, odnosno krepostima: vjera, nada i dobročinstvo, oprez – vrijednost u razlučivanju, pravednost i snaga, umjerenost.

U utorak 27. travnja, koncelebrirano misno slavlje na trgu ispred katedrale Sv. Mihaela arkanđela u Bitettu predvodio je mons. Luigi Renna, biskup biskupije Cerignola – Ascoli Satriano u jugoistočnoj talijanskoj regiji Apulija (Puglia).

U srijedu 28. travnja svečano misno slavlje u katedrali Sv. Mihaela arkanđela u Bitettu predvodio je fra Alessandro Mastromatteo, OFM, provincijalni ministar i vicepostulator u procesu proglašenja svetim bl. Jakova Zadranina. Vicepostulator Mastromatteo 2018. godine boravio je s izaslanstvom braće franjevaca i u Hrvatskoj, kada je pohodio franjevačke samostane u Zadru, Splitu i Sinju. Tada se u susretu s našim hrvatskim franjevcima govorilo i o većoj afirmaciji čašćenja bl. Jakova Zadranina i nastojanju da se širi njegovo štovanje u domovini njegovog rođenja, Hrvatskoj.

Sadržaj i zbivanja velikoga jubilejskog duhovnog i društvenog događanja u Italiji u kojemu sudjeluju i predstavnici lokalnih vlasti vidi se i na službenoj stranici Svetište Blaženog Jakova. Na facebook profilu toga svetišta nalaze se brojne fotografije i snimke prijenosa misnih slavlja i drugih događaja u jubilejskoj Jakovljevoj godini, o čemu izvještavaju tamošnje televizije i talijanski mediji koji su prenosili i misna slavlja 27. i 28. travnja.

Na facebook stranici Svetišta Blaženog Jakova zapisani su brojni komentari Jakovljevih štovatelja koji mu zahvaljuju za primljene milosti i mole zagovor i ubuduće, što potvrđuje zaista veliku povezanost između bl. Jakova i tamošnjih vjernika, ljubav, zahvalu i poštovanje koje apulijski vjernici izražavaju bl. Jakovu Zadraninu kojega nazivaju ‘naš ljubljeni Jakov’.

Također, povodom proslave 525. obljetnice Jakovljeve smrti, kulturno društvo Kaleidos snimilo je film ‘Život bl. Jakova Varingueza’. Naime, njegovi roditelji zvali su se Leonardo i Beatrica Varindjec. Varindjec je obiteljsko prezime bl. Jakova. Imao je dar levitacije i prorokovanja. Bio je veliki pokornik, a osobito je štovao Kristovu muku i bio pobožan Mariji.  Vjernici Bitetta tijekom Devetnice u jubilejskoj Jakovljevoj godini upućivali su i ovu molitvu bl. Jakovu: „Blaženi Jakove, koji si bio vrlo razborit u svakoj aktivnosti, zagovaraj nas kod Boga da nam daruje milost da donosimo razborite i hrabre odluke, u svim okolnostima. Također, nauči nas voljeti Blaženu Djevicu Mariju kao što si je ti volio, kao što ti od nje nisi tražio nikakvu drugu milost, osim uvijek sve više voljeti plod njene utrobe, Isusa. Amen“.