Valbandon, (IKA) – U crkvi Bl. Miroslava Bulešića u toj njemu posvećenoj policijskoj crkvi koja je ove godine posebno mjesto Božjeg milosrđa za Vojnu biskupiju, obljetnica mučeništva blaženika obilježena je s tri misna slavlja. Jutarnju misu predvodio je vlč. Ivo Borić, policijski kapelan pri Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, misu poladanicu domaćin, vlč. Ilija Jakovljević, policijski kapelan pri Policijskoj upravi Istarskoj, a večernje misno slavlje o. Stjepan Harjač, policijski kapelan kapelanije sv. Mihaela arkanđela pri Sjedištu MUP-a i Ravnateljstvu policije. Na večernjem misnom slavlju, na kojem se okupio najveći broj vjernika, propovijedao je vlč. Jakovljević, koji je ujedno i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića.
Bl. Miroslav Bulešić za mučenički čin pripremao se duhovno i molio da ga Gospodin učini dostojnim mučeništva. Bio je svjestan da svakog trenutka može postati žrtva jednog od triju totalitarnih režima koji su nanijeli veliko zlo na ovom prostoru. Međutim, nije dopustio da ga obuzme strah; da samo gleda kako svoj život spasiti; nego je u najtežim vremenima od 1943. do 1945. svete sakramente dijelio svakom tko je tražio. Napose se kao dobar pastir brinuo za one siromašne. U svome Duhovnom dnevniku piše: “Siromaha nisam pustio praznoga doma. Podučavao sam djecu u kršćanskom nauku jer je bila moja namjera da vam budu djeca, ljubljeni, i mili vjernici, odgojena u duhu vjere, u duhu poštenja i dobrote. U savjesti mogu vam kazati da sam svima učinio dobro a nikomu zlo”, citirao je propovjednik. U ovoj Godini milosrđa divna li uzora i nama kako ljubiti Božje siromahe te napose kako se odnositi prema svakom čovjeku. Ljubav je bila duša služenja našeg Blaženika. On i danas s ljubavlju služi svome narodu, svojim štovateljima, na način da ih zagovara kod Boga; da za njih prosi nebeske milosti, naglasio je vlč. Jakovljević.

Čitamo u evanđelju: “Blago gladnima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko”, nastavio je propovjednik. Bl. Miroslav u vrijeme rata i nakon rata, gdje je ljudska mržnja bila na svome vrhuncu; pokušao je svakom čovjeku navijestiti evanđelje. Želio je napose mladenačke duše: djece i mladih hraniti evanđeljem, svetim sakramentima i kreposnim životom. On je bio duhovna hrana gladnima, jer je nudio svete sakramente i Božju Riječ. I danas, dok su mnoge duše gladne Boga, Miroslav nam nudi hranu za te duše: sv. sakramente i Riječ Božju. Međutim, da bi ljudi mogli prihvatiti ta Božja otajstva potrebno je to činiti na način koji je činio Miroslav: s ljubavlju, dostojanstveno i pobožno. Bl. Miroslava bilježi: “K meni može doći svatko, bez ikakva obzira, za sve o čemu znate da vam mogu pomoći.- Siromah nek se ne boji prekoračiti moj prag. Dok imam ja nešto, imat će i on. Siromahe ja sam uvijek volio, volim ih i volit ću ih, i pomoći u mjeri mojih mogućnosti.” Vidimo da su najveće bogatstvo bl. Miroslava bili upravo siromasi. Dao im je ono materijalno što je imao, ali dao im je još nešto više: ono duhovno, riječ utjehe, iskazao ljubav i poštivao ih. I današnjem čovječanstvu potrebna je riječ utjehe i današnjem čovjeku kojem, barem ne u našoj župi, ne hvali onog materijalnog potrebno je ponuditi onu duhovnu hranu, naglasio je propovjednik.
Na kraju mise upriličeno je čašćenje Blaženikovih relikvija.