Misno slavlje u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća predvodio je puntamiški župnik don Igor Ikić.

„Mučeništvo je uvijek sjeme, kao u svim vremenima, i u prvim kršćanskim vremenima. Progoni praktički nikad ne prestaju, samo su u raznim drugim oblicima. Mržnja je u slučaju Drinskih mučenica ubila ljubav. Ljubav je uvijek proganjana kroz povijest. Bog je ljubav. Božje djelovanje u svijetu danas se nastavlja u Crkvi, u našem kršćanskom životu. Kao što je proganjana ljubav kroz sva stoljeća, istina je i danas proganjana. Bog je istina“, rekao je don Igor, istaknuvši da Kćeri Božje ljubavi i danas u svijetu uprisutnjuju živoga Boga među ljudima i u svim zajednicama gdje djeluju u hrvatskom narodu i diljem svijeta.

„Ljubav je poslanje. Mi smo Božja djeca i trebali bismo imati karakteristike našeg Oca. A Bog je ljubav. Bog je milosrđe i takvi bismo trebali biti prema progoniteljima i prema svim ljudima. Ono što se dogodilo Drinskim mučenicama zalog je njihove velike duhovne baštine. Gospodin je tu zajednicu blagoslovio kroz to mučeništvo“, istaknuo je don Igor, dodavši da i mi živimo vremena koja zahtijevaju naše svjedočanstvo kao Crkve. „Nikad se ne treba plašiti mučeništva, kao što ih je imala i prva Crkva. To je bilo sjeme za buduća pokoljenja. Ako ima takvih svjedoka, mučenika, ljudi koji su kadri biti mučeni za svoje uvjerenje i za kršćanski način života, to je znak zdravlja zajednice i naroda. Gdje nema mučenika, u Crkvi u kojoj to ne postoji, to nešto nije u redu. Iako ljudi izbjegavaju mučeništvo, i u naše vrijeme. Mi se toga ne trebamo plašiti“, poručio je don Igor.

Što nismo kadri nastupati kao mučenici je i stoga jer zaboravljamo da nismo sami u svijetu. „Isus je rekao: ‘Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet’. Nijedan mučenik nije svojom snagom ulazio u mučeništvo. Starozavjetni mladići kad su bili u peći, kad su hodali u užarenoj peći, Gospodin je poslao anđela pa ih je tješio, hrabrio. Svi ljudi koji su u bilo kojem obliku doživjeli mučeništvo, uvijek su osjećali jednu nadnaravnu snagu. Bog nas nikad ne ostavlja, posebno u trenucima iskušenja. Kad je u mučeništvu potrebno pokazati žrtvu i ljubav prema Bogu, on je onda osobito s nama“, ohrabrio je don Igor.

Župnik Ikić protumačio je i povijesni kontekst ubojstva Drinskih mučenica koje su stradale od četnika, a četnici su i prije 30 godina napadali u Hrvatskoj i BiH. „Zlo i danas djeluje u svijetu, samo na razne druge načine. Đavao nikad neće djelovati istom matricom u povijesti ljudskog roda. Tako i to što se događalo s četnicima i s ljudima koji su harali i posljednjih godina po hrvatskoj domovini, rušili naše crkve i naše domove, samo su promijenili odijelo“, rekao je don Igor, podsjetivši kako je Isus rekao da nas neće ostaviti kao siročad.

„Pozvani smo živjeti poput naših predaka kršćansku vjeru i tradiciju. Naš je narod kroz povijest uvijek bio na vjetrometini. Bog nas je u povijesti stavio na križanje civilizacija, putova. Sve je u povijesti prelazilo i prolazilo preko hrvatskog prostora i našeg naroda. Opstali smo na takvom mjestu jer smo bili uz Blaženu Djevicu Mariju i Isusa i to je zalog naše budućnosti. Ako budemo s Bogom i čuvali svoju obitelj, poštivali Mariju, kao što su naši preci to radili, uvjeren sam da ćemo opstati i da naš narod ima budućnost. To je zalog za naš miran život, da ne odlutamo od Boga i od naših svetinja. Pozivam sve ljude u našem narodu da nikad ne zaboravimo naše mučenike. Mi kroz povijest imamo jako puno mučenika. Bogu hvala da u Udbini postoji takav centar, drago mi je da imamo Crkvu hrvatskih mučenika. Nikad ne smijemo zaboraviti, od početka povijesti našeg naroda, mi smo narod mučenika. Spadamo povijesno u narode koji su najviše stradavali. Imamo pravo biti ponosni na našu vjeru, ali nas mora zabrinjavati da olako prelazimo preko naših mučenika i iz novijih vremena, iz Domovinskog rata, kroz čitavu povijest. Mi te svetinje ne smijemo nikad zaboraviti. Narod koji ne poštuje svoje svetinje, on će se izgubiti“, upozorio je don Igor Ikić.

Kao župnik Puntamike, rekao da je Bogu zahvalan što postoji zajednica Kćeri Božje ljubavi u toj župi. „Sestre su duša župe, ono što daje toplinu župnoj zajednici. Drugačiji je pristup gdje ima časnih sestara ili gdje nema časnih sestara u župi. Molimo Boga da bude duhovnih zvanja u svim zajednicama. Što bi bio svijet bez Marije, što bi bila obitelj bez majke? Gdje nema majke, tu nema ni majčinske, obiteljske topline i ljubavi uopće u svijetu“, poručio je župnik Ikić.

U župi trenutačno djeluju tri redovnice. S. Amalija Juko, predstojnica kuće Kćeri Božje ljubavi na Puntamici, rekla je kako je na blagdan njihovih blaženica mislila o njihovom stradanju. „Pomislila sam kako im je bilo: četiri dana kroz planine, kroz snijeg, u papučama, samo ogrnute vesticama, istjerane iz kuće, što su sve preživjele. Nama kad je malo zima, hladno, pa dršćemo. A kako je njima bilo od straha, od svega? A tek što su doživjele? To je bilo strašno. Mislim da su Drinske mučenice našoj Družbi donijele veliki plod, požrtvovnost, odricanje, svjedočenje za vjeru, čvrstoću i pouzdanje da se nikad ne trebamo bojati. ‘Isuse spasi nas’, bio je njihov zaziv. Rekla bih da su naše mučenice univerzalne svetice, jer su iz svih krajeva svijeta i bile su u različitim zvanjima. Obavljale su različite službe. Zato možemo reći da su one zaštitnice svih zvanja, svih nacija, sveg naroda, cijeloga svijeta. Nakon njihove smrti bilo je jako puno zvanja u Družbi. Sada je manje djece u obiteljima, rat i poraće su učinili svoje pa je svugdje manje zvanja. Ali svakako se vide plodovi njihove žrtve i mučeničke smrti. Moja poruka je: ‘Ne bojte se’. Isus stalno govori, i sada u vrijeme pandemije: ‘Ne bojte se!’. One se nisu bojale, hrabro su podnijele, kročile u život, novi život“, rekla je s. Amalija. U Zadru djeluje četiri godine, a prvi put na službi na Puntamici bila je kad je otvorila dječji vrtić u prostoru toga pastoralnog centra 1982. godine.

U rodnoj župi s. Amalije u BiH djelovale su Kćeri Božje ljubavi. Puno su radile s djecom, osobito s. Monika Štampalija je radila s ljudima. Bila je sposobna i pomagati ljudima liječeći ih pripravcima od prirodnih trava, a u tome je sposobna i s. Amalija.

S. Marija Beroš, vjeroučiteljica u OŠ Šimuna Kožičića Benje, rekla je da se utječu blaženicama u zagovor i osjećaju kako ih zagovaraju u potrebama. U puntamiškoj župi vjernici su sudjelovali u trodnevnici uoči blagdana, a mnogi su se uključili i on line u devetnicu preko facebook stranice župe Bezgrešnog začeća BDM u Zadru.

„Vidimo da ljubav prema Drinskim mučenicama i u našoj župi sve više raste. Uvijek sam se divila kako su u tom trenutku imale snagu dati život za Boga. Znači, nisu se odrekle Boga, a imale su priliku. Mislim da je to u ovo vrijeme velika poruka za nas. Stavile su Boga na prvo mjesto. Živjele su dvije zapovijedi ljubavi na koje smo svi pozvani – ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Snagu su im dali, na prvom mjestu Bog i sakramenti. Euharistija im je bila vrlo značajna. Kada je s. Krizina bila u šumi a sestra ju je pitala zašto plače, ona je rekla zato što tih dana nisu mogle imati svaki dan misu, pa se nije mogla pričestiti. Ta čežnja za Isusom. Imale su kapelicu u kući. Kad se nisu mogle pričestiti, bila je velika tuga u njima. A mi često imamo priliku ići na misu, pa ne idemo, iz raznih razloga. Mogu nam one izmoliti milost da shvatimo i spoznamo u svom srcu vrijednost Isusove žrtve, onda gledamo u tome i njihovu žrtvu“, istaknula je s. Marija.

Podsjetila je kako je kad su četnici došli u kuću sestara, na katu kuće bio svećenik Slovenac. Sestre su potrčale na kat i molile su ga za odrješenje. „Znači, sakrament ispovijedi. U tom trenutku nije im bilo važno gledati gdje će prije pobjeći, nego da dobiju odrješenje. Ako dođe do toga da ih ubiju, otići će pomirene s dragim Bogom“, rekla je s. Marija. Osobito joj je dirljivo kako se s. Jula, predstojnica te zajednice, izložila za sestre. Kad se iz nabave brašna u jutro njihovog napada vraćala s jednim gospodinom, vidjela je da su četnici ušli u kuću.

„S. Jula je mogla pobjeći, ali nije. Išla je svojim sestrama, nije ih htjela ostaviti. Znači, ljubav prema sestrama je bila važnija nego ljubav prema njenom životu. Ta ljubav prema čovjeku je nešto predivno. Njihova poruka nije osveta, nego praštanje. Poruka s. Antonije je: ‘Tko tebi učini zlo, ti njemu učini dobro’. Zlo i mržnju možemo pobijediti jedino dobrotom i ljubavlju. To je njihova poruka. Sestre su se žestoko borile s četnicima cijelu večer, trpjele su psihičko i fizičko zlostavljanje. Oko ponoći četnici su došli opet u prostoriju na drugom katu gdje su ih zatvorili s nečistim namjerama. Onda su sestre iskočile kroz prozor. S. Jula je rekla: ‘Sestre, za mnom!’ i povikale su ‘Isuse, spasi nas!’ te su skočile dolje na snijeg. Četnici su ih vani izboli noževima, zaklali i odveli do obližnje rijeke Drine“, rekla je s. Marija, naglasivši značajnima za svakog čovjeka i vrijeme njihove zadnje riječi: ‘Isuse, spasi nas!’.

Glede ljubavi prema čovjeku, one kao zajednica bile su različite: starije, mlađe, iz raznih zemalja. „Njih pet zajedno, iz različitih zemalja, a uspjele su ostvariti svetost. Znači, svetost se može ostvariti ako smo različiti. Ne moramo isto misliti, isto osjećati, ali uz poštivanje jednih drugih, baš u različitosti, tu je veličina čovjeka“, poručila je s. Marija Beroš, koja sedmu godinu djeluje u župi Bezgrešnog začeća BDM u Zadru.