Istina je prava novost.

BLAGDAN GOSPE KARMELSKE U ZAGVOZDU

Zagvozd, 17. 7. 2000. (IKA) - Župa Zagvozd proslavila je 16. srpnja svoj župni blagdan, Gospu Karmelsku, svečanim ophodom po mjestu i misom koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić. Tom je prigodom nadbiskup Jurić blagoslovio i tri slike

Zagvozd, 17. 7. 2000. (IKA) – Župa Zagvozd proslavila je 16. srpnja svoj župni blagdan, Gospu Karmelsku, svečanim ophodom po mjestu i misom koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić. Tom je prigodom nadbiskup Jurić blagoslovio i tri slike domaćeg umjetnika Mate Maksima Mlikote, koji živi i radi u Švicarskoj. Kao što je na otvaranju izložbe, 14. srpnja, istaknuo prof. Ivica Šušić, Mlikota je dobro osjetio ponos gladnih godina, ponos na svoju vjeru i svoj narod. Već u dječaku-slikaru, koji se rodio u zagvoškome krškom i siromašnom kraju, tinjala je želja da dade svoj prilog vjeri i narodu. Ta je želja rasla u tuđini, te je dugo pripremao građu za svoje tri slike na temu vjerska i nacionalna povijest Hrvata, koje će resiti kor župne crkve. Na slikama se nalaze vjerski i narodni simboli, anđeli i sveci, kraljevi i bani, umjetnici i znanstvenici, oni odavno preminuli kao i suvremenici. “Vjerujem da bi svatko od nas nekoga izbrisao, nekoga naslikao. Upravo to, tom djelu daje čar i originalnost, i upravo zbog toga slikar treba biti zadovoljan jer je uz potpunu zaokruženost ipak ostala nedorečenost, tj. nedoslikanost, kao provjereni jamac svakog pravog umjetničkog djela. Mlikota je to djelo naslikao za maloga hrvatskog čovjeka i velikog Boga u vrijeme kad vjersko i nacionalno nisu baš “moderne” teme. Naslonjen nad slavnom i kobnom hrvatskom prošlošću, zamišljen nad hrvatskom stvarnošću, klečeći i moleći pred hrvatskom budućnošću, Mate Maksim Mlikota stvorio je velebno slikarsko djelo koje je darovao nama i našoj crkvi, ali i svima onima koji će te slike gledati u vremenima budućim koja će, nadajmo se, biti svjetlija za naš narod i našu vjeru”, kazao je prof. Šušić. Župnik don Pavao Pavić izrazio je nadu i da će taj događaj biti poticaj da se u Zagvozdu stvore bolji uvjeti za život, kako više ljudi ne bi morali bježati iz sela, nego u njemu ostajati i u njega se vraćati.