Blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika u Vinkovcima
Blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika
Vinkovci
Vinkovci, (IKA) – Blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika svečanim misnim slavljem proslavili su u subotu 11. veljače u kapelici Opće županijske bolnice članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD) Podružnica Vinkovci i Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST) Ogranak Vinkovci. Misno slavlje predvodio je duhovnik HKLD-a Podružnice Vinkovci o. Jozo Ivić u koncelebraciji duhovnika HKDMST-a Ogranka Vinkovci o. Ilije Sudara i umirovljenog vlč. Marka Bubala, ispovjednika bolesnika. U propovijedi je o. Jozo Ivić rekao kako su katolici smetnuli s uma da im Bog progovara kroz njih same. „Bog nam govori kroz naše osjećaje, misli, kroz sve ono što čini integralni dio našega života, a integralni dio čovjekova života jest i bolest, jest i biti bolestan. Biti bolestan znači smijem biti bolestan. Danas možda više nego ikada proširen je kult zdravlja. O bolesti i ne razmišljamo, a bolest je vjerna pratiteljica svakoga od nas. Ona je među nama. Nažalost, mi ju nastojimo potisnuti iz svoje svijesti, a onda i potisnuti iz realnosti svoga života. Nekada se umiralo doma, sa svojim ukućanima, danas se to ne događa. Umire se u ustanovama. Bolest kao da smo negdje zakopali, a zapravo se ne možemo nikako odvojiti od bolesti. Ona nas prati. Mi danas bolest doživljavamo kao poraz, kao gubitak i ne možemo se svladati od nagona da sve konce držimo u svojim rukama”, rekao je o. Jozo Ivić. Istaknuo je da ako mislimo da postoji stil života koji bi nam garantirao naše zdravlje, tada bi zapravo klicali jednom krivom idealu savršenstva. „Zaboravljamo da je bolest često puta prilika da u sebi otkrijem ono vrijedno zakopano blago. I kad ne bismo obolijevali, mi bismo živjeli površno i promašili bismo svoje biće. Ne bismo nikada došli u doticaj sa samima sobom. I mi po naravi nismo baš osjetljivi za Boga, tako da bi živjeli onako kako nas je Bog zamislio, kako je Bog htio u svom vječnom naumu. Bolest je uvijek Božji zov koji nas želi uvesti u istinu i pokazati blago koje je sakriveno u nama”, pojašnjava o. Jozo Ivić. Poručuje „kako bolest može uvijek biti nova prilika da otkrijemo u sebi nove mogućnosti. Može nas dovesti i do očaja, upravo u bespomoćnosti da izdržimo bolove, često puta ne vidimo smisao bolesti. Ne znamo na što nas ona uopće upućuje, ali baš u tom besmislu, u tom žalu za izgubljenim zdravljem, u toj tami bolova, ona nas može oraspoložiti za Boga tako što ćemo ostaviti sve pokušaje da se držimo sebe i na kraju ona će nas izručiti u Božje ruke. Zato je potrebno uspostaviti dijalog sa svojom bolešću kao i sa svakim drugim problemom koji nas u životu zna snaći”. Savjetovao je da su koraci u prevladavanju toga da priznamo i prihvatimo bolest. „Reći sebi ja smijem biti osoba koju je bolest pogodila. U tom prihvaćanju se događa pomirba između mene i bolesti. I pokušati čuti što mi bolest poručuje. Bog mi govori i po mojoj bolesti, što mi Bog kroz to želi reći jer bolest nas prisiljava da odložimo vlastito oružje iz svojih ruku i vojnički rečeno pred Bogom kapituliramo, da zapravo Bogu u zagrljaj idemo”, kaže o. Jozo Ivić i nastavlja: „Biti bolestan je trenutak kada stojim, prije svega, pred samim sobom, kada sam sebi moram priznati svoju nemoć, ograničenost, bespomoćnost, kada moram sebi reći da sam samo čovjek. I kao čovjek upućen sam na onu apsolutnu vrijednost koju nazivam Bogom. Pokušajmo upravo promišljati o sebi cjelovito ne parcijalno, gledajmo sebe i u svome zdravlju i u svojoj bolesti. Gledajmo sebe i u svojoj patnji i u svome trpljenju i pokušajmo kroz svoju svakodnevnicu učiti se, dešifrirati, iščitati ono što mi Bog kroz to poručuje, što mi Bog kroz to govori. Zato je potrebna i snaga odozgo, milost, zato se i sastajemo i slavimo Gospodina i kao pojedinci, a pogotovo kao zajednica da nam On udijeli svoju snagu jer osjećamo svoju bespomoćnost i htjeli ili ne htjeli moramo se obratiti Bogu.”
Misno slavlje pjesmom su animirale župljanke župe sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima Jelica MarkovinovićPiperković, Ružica Ančić Mišić i Tihomila Viljetić. Nakon misnoga slavlja obavljen je blagoslov bolesnika, bolnice i bolničkih ureda.