Split, (IKA) – Na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače u kapeli splitske Kliničke bolnice na Firulama euharistijsko slavlje za bolesnike i bolničko osoblje predvodio je dekan KBF-a u Splitu dr. Marinko Vidović u koncelebraciji s bolničkim duhovnikom mr. don Tomislavom Topčićem. U ovom danu vjerom u Raspetoga i Uskrsloga Crkva želi stati uz one koji boluju, i u svakom kršteniku biti im blizu u njihovom trpljenju, kazao je don Marinko u propovijedi. Zdravlje je važno i možda ovdje na zemlji izgleda najvažnije. Isto tako, nužno ga trošimo i gubimo, a i vidimo da na nas puno više utječu patnja i bol nego zdravlje. Istaknuo je potrebu da svatko od nas bude svoj dijagnostičar, da vidi gdje skreće sa svojega puta i da, znajući da je uvijek ima, iskoristi priliku vratiti se na taj put. Premda nam tijek ljudske povijesti svjedoči o selektivnosti koja je u mnogočemu neizbježna, moramo biti pozorni na opasnost da postanemo selektivni ne samo prema onima s kojima živimo, nego i prema Božjoj riječi. Prihvaćamo li samo ono što nam golica uši, a odbacujemo ono što nam se ne uklapa ili nas čak proziva, počinjemo Bogu postavljati uvjete, izmicati se pred njegovom riječi. Nadalje, kazao je, koliko god nastojali produžiti svoj život na zemlji, on nužno jednom završava. Što nam onda preostaje ako se oslonimo samo na njega? Drugo nas nešto spašava – blagoslov koji primamo oslanjajući se na Gospodina.
Govoreći o svakodnevnim prilikama u kojima se bolesnici nalaze, don Marinko je istaknuo da Bog uključuje u svoj plan našu slabost, mogućnost i ostvarenje naše bolesti. Dok nama to iskustvo ograničenosti izgleda isključivo negativno, postavlja se pitanje nije li u nemoći upravo ono što nas otvara drugome i njegovoj pomoći? Onaj tko nije nikada patio niti imao bolno iskustvo ne može se otvoriti za drugoga ni biti pozoran na njegovu bol i patnju. Iskustvo bolesti je iskustvo koje nas društveno otvara, a otvorenosti prema drugome čovjek je potreban dokle god živi, kazao je.
Obzirom na duhovni pristup bolesnom čovjeku prema kojem se ne liječi samo bolest nego i bolesnik, don Tomislav Topčić istaknuo je neophodnu nazočnost bolničkog duhovnika među bolesnicima. Bolest sadrži duboke rane na duši bolesnika, stoga u trenucima njegove duševne i tjelesne patnje vjernici vide pomoć u osobi bolesničkog svećenika. Od bolesničkog dušobrižnika se očekuje da bude potpuno otvoren duhu Božjem i prožet ljubavlju prema bolesnicima u svakodnevnom susretanju s bolešću, patnjom i smrću. Područje njegova djelovanja uključuje sve bolničke odjele. U petogodišnjem pastoralnom radu don Tomislav podijelio je više od 10.000 sakramenata, a u euharistijskim slavljima sudjelovalo je oko 73.200 vjernika. Također, istaknuo je potrebu educiranja sjemeništaraca i bogoslova u duhu bolničkoga pastorala, posebno u vidu prakse u samoj bolnici, kako bi se u njima razvijala karizma ljubavi prema bolesnicima. U bolničkom pastoralu dragovoljno sudjeluju mnogobrojne katoličke molitvene i karitativne udruge i društva, među njima Hrvatsko katoličko liječničko društvo, Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara, Zajednica Krvi Kristove i Marijina legija.