Split, 20. 1. 2002. (IKA) – Ljudi svakog vremena i prostora, kao pripadnici ljudskog roda, nose i određene probleme, poteškoće, prirodnu nesavršenost. Čovjek je uvjetovan tolikim stvarnostima, i mnogo je toga što kroz život ostavlja neželjene posljedice i duboke tragove na duši i tijelu, na pojedincu, na obitelji i cjelokupnoj zajednici – društvu. Zašto i kako se to događa i ima li lijeka, pokušalo se ovih dana odgovoriti kroz proslavu blagdana Gospe Ranjene u župi sv. Petra u Splitu, bilo kroz trodnevnicu koju je predvodio vlč. Senko Antunović, duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu, bilo na središnjem slavlju koje je predvodio nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić.
Nadbiskup je u svojoj propovijedi istaknuo da je ranjivost nit koja sve nas u određenom smislu povezuje, budući da smo svi ranjivi, bez obzira radi li se o tjelesnim, duševnim, moralnim ili nekim drugim ranama. Ranjeni su i naši međuljudski i društveni odnosi. Rane su i nezaposlenost, beskućništvo, podstanarstvo, neimaština koje muče današnjeg čovjeka… Pokušavajući pronaći odgovor na problem ljudske ranjivosti Nadbiskup je uzeo primjer nebeske Majke Marije – Gospe Ranjene koja je stajala pod križem svoga Sina Isusa dok se na njoj ispunjavalo proročanstvo da će joj mač boli probadao srce. U času svoje proslave, kako Ivan naziva muku Gospodinovu, Isus više ne pita Mariju: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas.” Usprkos prevelike boli ona je ipak bila sposobna proslaviti na pravi način Pashu svoga Sina. Promatrajući razapinjanje i sama je trebala prihvatiti one njegove riječi: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Na taj način je uspjela svoju bol i svoj križ sjediniti s Njegovim. To je bio ključ njena prijelaza, izlaska, ključ pobjede protiv ranjivosti, ključ iscjeljenja svih rana. Istom logikom se vodio i raskajani razbojnik koji je znao svoj križ sjediniti s Kristovim. Poruka je to svim ljudima da svoju ranjivost i svoj križ ne nose odvojeno od križa Kristova i od volje Oca nebeskoga. Osim što je to poruka svakom osobno, to je ujedno poziv svim kršćanima da se i sami uključe u prepoznavanje i liječenje tuđih rana. U tome je Marija nenadmašiv primjer, jer ona kao Majka prepoznaje bol svoje djece i s njima suosjeća. Takvim primjerom poticaj je i svojoj djeci da stvaraju takve međusobne odnose i da pomažu jedni drugima nositi križ uz križ Kristov, da jedni drugima znaju efikasno liječiti rane.
U proslavi ovog blagdana u središnjem slavlju uz nadbiskupa Barišića sudjelovalo je i desetak splitskih svećenika na čelu s dekanom don Antom Delićem. (j01346ibo/sd)