Asiz, (IKA) – Sve vas želim poslati u raj – tim je riječima Franjo Asiški vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine objavio da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovjede se i pokaju. Od tada pa do danas, svi koji od podne 1. kolovoza do pola noći 2. kolovoza posjete neku franjevačku crkvu ili župu, ispovjede se te sudjeluju na misi i pričeste, izmole Vjerovanje, Očenaš i jednu molitvu po nakani Svetoga Oca mogu za sebe i svoje pokojne dobiti potpuni oprost. Vrhovni poglavar male braće o. Jose Rodriguez Carballo u Asizu je prije podne svečanom misom 1. kolovozau bazilici Svete Marije Anđeoske otvorio svetkovinu Oprosta. Vjernici su popodne u procesiji ulazili u Procijunkulu radi potpunoga oprosta i sudjelovali su na prvoj Večernjoj koju je predvodio asiški biskup Domenico Sorrentino.
Govoreći za Radio Vatikan o značenju potpunoga oprosta, biskup je rekao kako kada griješimo, uznemirujemo čitavo svoje biće koje postaje nesposobno prihvatiti Božju milost i radost, nesposobni smo za odnos s drugima, a za to treba ispaštati na ovome svijetu ili nakon smrti u čistilištu. Oprost je obilje milosti koja nam se udjeljuje kako bi se svim svojim biće pomirili s Bogom. Naravno, nije riječ o magičnome činu, jer se zahtijevaju uvjeti kako bi se čovjek raspoložio za prihvat obilja milosti. Sv. Franjo želio je da se svi koji posjete njegovu ljubljenu crkvicu, na neki način dožive njegovo iskustvo, blizinu milostivoga Boga, osjete ozdravljenima. Oprost je potom postao crkvena praksa, ali ona u Franjinu gradu, u dodiru s Franjinim iskustvom, poprima posebnu čar, istaknuo je biskup.
Blagdan oprosta danas je potrebniji nego ikada. Potreban je oprost i obilje milosti kako bismo obnovili sebe i svoju zajednicu. Živimo u podijeljenome društvu. Ljudsko srce je rastrgano, obitelji su podijeljene, podjele se osjećaju među ustanovama, u društvu, skupinama, a toliko ima ratova i nasilja u svijetu. Oprost je u pravome smislu riječi ono što se događa u srcu svakoga od nas, kada se posvema izmirimo s Bogom, a istodobno je svjedočanstvo koje se širi u društvu i postaje način na koji Bog preko nas izgrađuje zajednicu svoje djece, zaključio je biskup Sorrentino.