Sv. Franjo je volio otići na brdo La Verna, iznad Asiza, tamo biti u samoći, moliti, kontemplirati i tu je 1224. dobio rane. Bio je toliko udubljen u Kristov život ljubavi, patnje i smrti i Gospodin ga je dotaknuo, darovao mu je rane, rekao je fra Pavle.

„Dvije godine prije svoje smrti, sv. Franjo je postio četrdeset dana na čast sv. Mihovila i u tom postu Bog ga je pohodio i dao mu milost svetih rana. Na primjeru sv. Franje, Bog nas poziva da i mi znamo postiti, prije nego donesemo neku važnu odluku. Postoje poteškoće u obitelji i drugdje, da znamo odrediti taj dan, da znamo postiti, iskazati Gospodinu tu žrtvu, vjerujući da će Gospodin odgovoriti i uzvratiti“, istaknuo je fra Pavle, upitavši: „Ima li prostora za post u mom životu, da se nečega odreknem? Da i ja, po primjeru sv. Franje, zaronim u odsjaj snažne Božje ljubavi“. 

Dok je sv. Franjo molio, u duhu je bio popuno uzdignut u Božju nazočnost. Ugledao je raspetoga Isusa i tada u svom srcu osjeća dvojaku stvarnost: veselje jer je Bog tu, gleda Krista koji ga je dotaknuo, obratio, ali se i prisjeća što je sve Bog podnio za nas i osjeća bol, rekao je fra Pavle. „Sv. Franjo je bio ukrašen svetim ranama, na tjelesnim udovima, koje su bile utisnute prstom živoga Boga. Osjetio je kako ga Bog dodiruje. Dogodio se vrhunac Božje objave u Franjinom životu. Boga koji mu je govorio, kojeg je čuo, tada osjeća na vlastitom tijelu“, naglasio je Ivić. 

Potaknuo je na molitvu sv. Franji. „Bog želi dodirnuti tvoje rane, tvoju bol, strahove. Bog želi ući u tvoju nesigurnost i u ono što je izvorište svega što te od Boga udaljava“, rekao je fra Pavle, potaknuvši vjernike da Boga stave u središte, kako bi bolje vidjeli što je od Boga i živjeli po tome. 

„Sv. Franjo, urešen s pet Božjih rana, postao je vjerna slika raspetog Krista. Neka naš život postane odgovor da poljubimo Ljubav koja nije ljubljena svojom vjernošću, poslušnošću Kristu, Crkvi, moleći i ustrajući, znajući da nismo sami, nego da je Bog s nama“, poručio je fra Pavle. 

Na kraju mise udijelio je blagoslov koji je sv. Franjo redovito podjeljivao svojoj braći, a osobito braći koja su bila u velikim kušnjama, životnim odlukama, u traženju Boga i njegove istine. Inače, zadarski samostan sv. Frane najstariji je franjevački samostan u Hrvatskoj, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.