Zadar, (IKA) – Blagdan Srca Isusova svečano je proslavljen u petak 15. lipnja u istoimenoj župi na Voštarnici u Zadru, brojem župljana najvećoj župi Zadarske nadbiskupije. Koncelebrirano večernje misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Pozvao je vjernike da budu ohrabreni ljubavlju koja ide do kraja. “Takav je naš Bog. Približimo se takvom srcu. Ne želimo biti među onima koji zanemaruju tu ljubav. Zastanimo pred srcem koje nas toliko ljubi, prašta i uvijek iznova podiže”, poručio je mons. Prenđa. Raspeti i probodeni Krist izaziva u nama promišljanje u dva smjera: prema Bogu koji se opredijelio za milosrđe prema čovjeku, ali i stanju moderne civilizacije koju obilježava svojevrsni zaborav Boga. Nadbiskup je potaknuo na razmišljanje o našoj vjernosti probodenom, žrtvovanom srcu i o privrženosti Bogu milosrđa.

“Pozvani smo biti znak tog milosrđa koje nas vraća iz nemoći. Milosrđe Božje koje osjećamo kao najveći dar našoj ljudskoj slabosti ne umanjuje u nama odgovornost da se odričemo zla i da se borimo protiv njega. Ne računamo na Božji popust i ne upuštamo se olako na stranputice života”, istaknuo je nadbiskup. “Milosrđa je potreban i čovjek sablažnjen od vladanja u Crkvi, a nema snage ne osuditi i uskratiti svoj kažiprst prokazivanja. Nemamo pravo suditi. U milosrdnom srcu odjekuje riječ: Ne sudi, da ne budeš suđen. Mjerom kojom mjeriš, mjerit će ti se”, poručio je mons. Prenđa, potičući na zahvalnost Ocu za njegovog Sina koji nam je otkrio i žrtvom na križu pokazao Božje lice i očinsko srce puno milosrđa prema nama. Blagdan Srca Isusova poticaj je da stanemo pred srcem koje je išlo do kraja na putu križa, rekao je nadbiskup. To Srce traži od nas da uđemo u vlastito srce, naše nutrine pogođene su zlom. Skloni smo sebičnosti, lažima, oholosti, lažnim slikama koje lansiramo o sebi. “To je stvarnost koja nas sve može snaći u Crkvi: nitko nije imun, otporan pred činjenicom grijeha. To iskustvo slabosti vidimo oko Krista u apostolskom zboru. To je iskustvo trajno prisutno na povijesnom hodu Crkve i može biti bolno zapaženo i kod ovaca i kod pastira”, upozorio je nadbiskup. No Crkva nosi u sebi i božansku snagu Duha, što nas čini radosnima, a grešnost nas čini poniznima i budnima. Oslobađa nas od suđenja drugih. “To znači imati milosrdno srce. Trebamo imati takvo srce. Jer ono što danas sudim o drugome, može sutra snaći mene”, rekao je nadbiskup, pozivajući na otvorenost ljubavi koja se žrtvuje do kraja i očekuje odgovor vjere s naše strane. “Vraćajući se njemu vratimo se sebi. Neće nas osuditi to srce. Budimo milosrdni jedni prema drugima. Slika probodenog Kristova srca nadahnjuje nas da svojim životom budemo svjedoci Očeva milosrđa. Bog očekuje da odgovorimo na njegovo neumorno traženje. Jer on nije daleko od naših traženja i vapaja. Imamo ga u svakoj žrtvi mise i u Presvetom oltarskom sakramentu”, rekao je mons. Prenđa, naglasivši potrebu da ga blagujemo kao hranu našeg života i da se klanjanjem otvorimo njegovom svjetlu i snazi. O tome će ovisiti i snaga našeg svjedočenja Božjeg milosrđa.

Izazvano stanjem duha našeg vremena, kršćaninu se nameće pitanje je li milosrđe znak slabosti ili vrlina, istaknuo je nadbiskup. Čovjek nema mnogo milosrđa u sebi, nema razumijevanja za nemoćne. Svijet cijeni snagu, moć. Blagdan Srca Isusova ohrabruje nas slikom Boga opisanog u Božjoj riječi, koja govori da Bog ima lice i srce koje se očituje u traženju odmetnutog čovjeka. Bog je pastirski brižan za malene i slabe. Bog prvi unosi ljubav, praštanje i milosrđe u ljudski život i svijet. “Naraštaju suvremenog svijeta potrebno je govoriti o tome što je Bog učinio za čovjeka. U Kristu je potrebno otkrivati očinsko Božje lice za čovjeka koji je razdiran željom da ostvari civilizaciju blagostanja i mira, ali i doživljava nemoć pred zaprekama koje ga obeshrabruju”, rekao je mons. Prenđa, upozorivši da mnogi kao da su se rodili s crnim naočalama: čovjek je usmjeren prema negativnostima, porocima, grijesima i promašajima, ne vidi dobro oko sebe i pada u depresiju. “Potrebno je iznova otkrivati Božji govor i Božje geste koje govore da i današnji svijet, koji se muči sa slabostima i grijesima, nije otpisan od Boga. Čovjek nije prepušten svojoj nemoći i nije izgubljen. Kristov govor o izgubljenoj ovci koja simbolizira čovjeka odbjeglog od Boga govori da Bog polazi u potragu za čovjekom. Pronalazi ga i vraća ga u svoju blizinu. Jer Bog se ne miri s čovjekovim lutanjima, samoćom i zapuštenošću. Radost je čuti tu poruku”, istaknuo je mons. Prenđa.