Knin, (IKA) – Mnogobrojni vjernici Kosova kod Knina, kninski župljani, hodočasnici iz okolice Knina te Šibenske i Banjolučke biskupije i ove su godine u subotu 26. srpnja ispred filijalne crkve Svete Ane u Kosovu svečano proslavili svetkovinu sv. Ane, majke Blažene Djevice Marije, kojoj se na blagdan hodočasti od davnina. Sliku sv. Ane u procesiji su nosili domaći mladići, a euharistijsko slavlje potom je predslavio fra Joško Kodžoman, provincijal splitske franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Suslavila su šestorica svećenika. Ujedno je to bilo spomen-hodočašće u prigodi 73. obljetnice pogubljenja drvarskog župnika Waldemara Maximiliana Nestora i tristotinjak Hrvata katolika, koji su se nakon hodočašća sv. Ani u Kosovo kraj Knina 26. srpnja 1941., vraćali vlakom kućama u Drvar i Bosanski Petrovac (BiH). “Šipadov” vlak uskog kolosijeka na tromeđi Bosne, Dalmacije i Like, oko Trubara, napali su pobunjeni četnici, nasilno izvukli hodočasnike i bez milosti ih pobili, a njihova su tijela bacili u jamu Golubnjaču. Ondašnji drvarski župnik Nestor (1888. – 1941.) prvi je ubijeni katolički svećenik u II. svjetskom ratu na cijelom području bivše Kraljevine Jugoslavije.
U propovijedi fra Joško je, između ostaloga, kazao da su došli “da se u misnom slavlju molitvama sjetimo naše braće i sestara, nedužnih hodočasnika, čija nas mučenička smrt obvezuje da ne zaboravimo prošlost o kojoj treba svjedočiti i otkrivati pravu istinu o onome što se ovdje dogodilo. Jer, stradanje nedužnih hodočasnika, Hrvata katolika iz Drvara i Bosanskog Petrovca, zvjerski pobijenih od onodobnih četnika, istina je o nama, o našoj hrvatskoj povijesti i stradanjima na prostorima zapadne i jugozapadne Bosne, dijela Dalmacije i Like. “Istina će vas osloboditi”, rekao je Isus, pa je naša sveta dužnost da je otkrivamo i o njoj svjedočimo. A o pravoj nam istini o onome što se zbivalo tijekom ne tako davne prošlosti na ovim hrvatskim prostorima svjedoče i Kronika župe sv. Ante u Kninu i spisi arhiva Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci te mnoga druga svjedočanstva, kazao je provincijal. Okupljeno vjerničko mnoštvo pozvao je na čuvanje hrvatske nacionalne svijesti i pradjedovske vjere, na čuvanje baštine koju nam namriješe preci. Ti nedužni hodočasnici bili su oboružani jedino svojim krunicama kao svojim oružjem, nije tu bilo politike ni mržnje nego molitve. Mi smo bili tu od davnina na svojim ognjištima, branili smo svoje i borili se “za krst časni i slobodu zlatnu”, nismo otimali tuđe. Tragična se povijest od prije sedamdesetak godina na ovim prostorima etnički gotovo očišćenima od Hrvata ponovila i nedavno nad malobrojnim Hrvatima koji su tu preživjeli, rekao je provincijal.
Podsjetio je da su ti hodočasnici ubijeni bez milosti, bez suda i ukopa, bez križa i spomena, te da su istoga dana u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srbo-četnici i komunisti-partizani poubijali gotovo sve Hrvate. Mi ovdje nismo došli optuživati, jer ovo je mjesto ljubavi, ali sjećati se možemo i moramo! Mi smo se ovdje došli kršćanski moliti za našu braću i za pobjedu Istine o njima… Jer ta je istina bila ubijena i prešućivana, što više, najstrože je bilo zabranjeno da bude istina. A taj krvavi dan mržnje u BiH se i danas slavi kao dan ustanka, kazao je.
Za svetu Anu i Joakima provincijal je u propovijedi kazao da je u vjerničkoj tradiciji našega hrvatskoga naroda blagdan našao istaknuto mjesto, pa su brojne crkve i kapele posvećene njima na čast, te su bila i ostala do danas, mjesta hodočašća i vjerničkih molitvenih okupljanja.