Istina je prava novost.

Blagdan sv. Cecilije u požeškoj katedrali

Biskup Škvorčević zahvalio pjevačima što, osobito u liturgiji, služe čovjekovu oduhovljenju i pomažu da postane dionikom Isusova pashalnog prijelaza iz smrti u život, iz vremena u vječnost

Požega, (IKA) – U prigodi blagdana sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe i pjevača, u požeškoj katedrali služeno je 22. studenoga svečano euharistijsko slavlje u tijeku kojega su pjevali zborovi crkve Sv. Lovre i katedrale, pod vodstvom mo. Alena Kopunovića Legetina i s. Rahele Dolovski. Misu je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, a koncelebrirali su župnik katedralne župe sv. Terezije Avilske Matija Juraković, župnik župe sv. Ivana Krstitelja Nedjeljko Androš, kancelar Ivica Žuljević i župni vikar Mladen Štivin. U uvodnoj riječi biskup je pozdravio pjevače, zahvalio im na posebnom liturgijskom služenju te ih povjerio zaštiti sv. Cecilije. U propovijedi se biskup osvrnuo na liturgijska čitanja, koja u posljednjem tjednu liturgijske godine podsjećaju vjernike na provizornost vlastitog života i svega postojećeg, te usmjeravaju pogled prema dovršenju stvorenja u Isusu Kristu. Napomenuo je kako se svako nadilaženje, osobno i svemirsko, događa u boli i trpljenju, potresu, ratovima i drugim nevoljama. Biskup je zatim istaknuo ljubav kao najkorjenitije nadilaženje postojećeg, po kojoj je Isus Krist na križu osigurao konačno dovršenje svega, a sv. Cecilija mu se pridružila svojom ljubavlju, položivši za njega život. Požeški biskup također se osvrnuo na evanđeoski izvještaj o razaranju hrama, kazavši kako je s njegovim rušenjem nestala i rukotvorena ljepota, utisnuta u njegovo zdanje. Istaknuo je kako je glazba jedna od najduhovnijih stvarnosti, ukoliko njezina ljepota, sklad i snaga ulaze u čovjeka i u njemu ne nestaju, već postaju sastavnim dijelom duhovnog tkanja njegova bića. Glazba je po tome slična samoj ljubavi, izvoru i temelju života, zaključio je biskup Škvorčević te zahvalio pjevačima što, osobito u liturgiji, “služe tom čovjekovu produhovljenju i pomažu da snažnije postane dionikom Isusova pashalnog prijelaza iz smrti u život, iz vremena u vječnost”.