Blagdan sv. Fabijana i Sebastijana u Otočcu
Blagdan sv. Fabijana i Sebastijana u Otočcu
Otočac (IKA )
Otočac, (IKA) – Na blagdan svetih Fabijana i Sebastijana, suzaštitnika župe Otočac i zaštitnika Gacke doline, te Dana Grada Otočca, 20. siječnja, svečanu koncelebriranu misu predslavio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, u koncelebraciji umirovljenoga biskupa Mile Bogovića, kanonika Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. dr. Pave Jurišića, te desetak svećenika iz Otočkoga dekanata. Ceremonijar je bio biskupov tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić. Prije mise održana je svečana procesija od Pastoralnog centra kroz Gačanski park hrvatske memorije do župne crkve. U procesiji su sudjelovali članovi DVD-a Otočac limena glazba, crkveni pjevači,predstavnici izvršne vlasti Grada Otočca, svećenici, biskupi, te ostali puk.
U homiliji biskup Križić istaknuo je kako Crkva slavi dvojicu mučenika iz prvih stoljeća kršćanstva – sv. Fabijana i Sebastijana. Crkva ih slavi zajedno, premda se njih dvojica nisu poznavali, jer je sveti Fabijan mučen i umro prije nego se sveti Sebastijan rodio. No, prvi kršćani povezali su ih u štovanju, pa ih je onda i Crkva u svom kalendaru stavila na isti dan. Sveti Fabijan bio je poganin te se obratio na kršćanstvo, a zatim postao 20. papa nakon sv. Petra. Prema predaji on je uhićen i zatvoren i tako ostavljen da umre bez hrane i vode. Bilo mu je ponuđeno da se odrekne Isusa, ali je on to glatko odbio. To je bilo za cara Decija oko 250 godine. Sveti Fabijan rođen je oko 256. godine. Pretpostavlja se da je od djetinjstva bio kršćanin. Studirao je u Milanu, potom završio u vojnoj službi u kojoj je napredovao do višeg časnika, da bi ga onda car Dioklecijan postavio na čelo svoje dvorske garde, čiji je zadatak bio čuvati cara. Tada je Dioklecijan započeo progon kršćana, Sebastijan ih je diskretno spašavao jer je bio na položaju da je to mogao. Međutim brzo je otkriven. Dioklecijan, razočaran da je njegov visoki časnik kršćanin, predaje ga sucima na mučenje, koji ga prema predaji vežu golog za jedno stablo, a onda ga gađaju strelicama i tako usmrćuju.
Crkva je u prvim stoljećima imala mnoštvo mučenika. Kada su kršćanima tog vremena, u zamjenu za smrt i mučeništvo, nudili da odaju štovanje poganskim rimskim božanstvima, svaki bi od njih odgovorio, manje-više, isto: To ne mogu jer ja sam kršćanin. To „ja sam kršćanin” za prave kršćane bilo je ime i prezime, i državljanstvo i obiteljska pripadnost. „Ja sam kršćanin”, to je bio identitet Isusova učenika i tako su se predstavljali pred sudcima i mučiteljima. Ovi kršćani, nalazeći se pred sigurnom smrću zbog Krista, nemaju više drugog imena, osim „ja sam kršćanin”. To je ime iznad svake geografske, kulturne ili socijalne pripadnosti. Kršćani su bili progonjeni samo zato što su kršćani. Crkva i danas živi od mučenika, ne samo od mučenika krvlju, nego i mučenika služenja i ljubavi. Hvala Bogu da takvih mučenika ima i danas. To su osobe koje puno trpe, ali ne psuju niti proklinju, svoju patnju prikazuju Bogu u šutnji i strpljivosti. Ono što je važno, kako će reći apostol Pavao, da nitko od kršćana ne trpi zbog toga što je lopov, ubojica, prevarant ili razvratnik. Trpjeti zbog vjernosti Isusu pripada blaženstvu. Kako su nam danas dragocjeni i ovi mučenici služenja, ljubavi i autentična života! Kršćana danas neće biti brojčano manje zato što nas progone, ponižavaju ili ismijavaju, nego će nas biti manje ako ne budemo živjeli autentično kršćanstvo, ako ne budemo dosljedni u svojoj vjeri, ako ne budemo živjeli vjernost evanđelju, poručio je biskup Križić.
I ova Gacka dolina imala je kroz povijest dosta svojih mučenika. Njihovo mučeništvo nije bilo uzaludno, donijelo je puno blagoslova generacijama poslije njih, jer mučeništvo je istinsko sjeme dobroga i plemenitoga. Sigurni smo međutim da i danas na ovim prostorima ima podosta njihovih nasljedovatelja: mučenika ljubavlju i služenjem. Zahvalni smo Bogu za njih, i molimo ga da takvi o ovoj dolini ne usfale nikada. Vjera se onda ovdje neće nikada ugasiti niti Božja prisutnost nestati, zaključio je biskup Križić.
Na kraju mise domaćin otočki župnik i dekan mons.mr.Tomislav Šporčić zahvalio je svima koji su uveličali slavlje a na poseban način biskupima Križiću i Bogoviću te svim ostalim svećenicima. Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor Sv.Cecilija predvođen s. Ljubomirom Lešić, a za orguljama bila je prof. Branka Bernardi. Svečanu misu izravno je prenosio Hrvatski radio Otočac.
Na misi su bili čelnici Grada Otočca: gradonačelnik dr. Stjepan Kostelac, njegov zamjenik Nenad Janković, predsjednik Gradskog vijeća Grada Otočca dr. Branislav Šutić, potpredsjednik Kristijan Bakarić, ravnatelji gradskih ustanova, ravnatelji Škola, predsjednik HGK ŽK Otočac dr. Joso Brajković, predsjednik Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke Milan Kranjčević, dekanica Veleučilišta „Nikola Tesla” dr. Vlatka Ružić i drugi.